(„Put Crvene gospe”) Prašina koju je dizao vetar zaklanjala je pogled ka ulici kroz koju sam prolazio. Pri kraju grada, blizu zapadne kapije, bilo je nekoliko ovakvih ulica. Ljudi su ih zvali ulicama „crvenih svetala”, mada su svetla retko kada zapravo bila crvena. Redovi dvospratnica, sa crvenim zastorima koji su i bacali tu nijansu, pogotovo…
Месец: март 2021.
Laza Kostić po drugi put među Srbima (Dino Brničanin)
Dino Brničanin, student grafičkog dizajna na Fakultetu savremenih umetnosti, na svom Instagram profilu @art.xv stalno se osvrće kako na aktuelne teme tako i na život današnjice uopšte. On to čini uz pomoć stripa. Strip je grana umetnosti koja je dugo bila na margini, ali koja svakako ima moć da, poput književnog dela, prenese snažnu poruku….
„Promising Young Woman” (Mirjana Dimitrijević)
,,Promising Young Woman” iliti ,,Devojka koja obećava” (2020) jeste u isto vreme i zabavan i ozbiljan film; veselih boja, ali i mračan. To je priča o ženi koja se sveti i bori za pravdu u društvu u kome su žrtve nasilja neshvaćene. Jedan strašan događaj iz rane mladosti uticao je na to da promeni svoj…
Sećanje na jednu mene (Nina Kostadinov)
Prometej na pepelu Ako, ako, smejte mi se, Vi pokvarena gamadi crvljivog sloja, Čija krv struji kao i moja, Ali ja nisam kao vi! Smejte se jadnome Prometeju Ali nemate prava, Krvničke zveri Dok vaše metalne ruke cede duše mojih braće i sestara, Sve dete do deteta Čija krv struji kao i vaša, Ali oni nisu kao vi. Za njihove duše po trunka pepela Na mestu gde ste Nebesima pevali pesme, Ali Nebesa ne prihvataju ubice i decogube metalnih srca. A vi, posmatrači, Glave lakoverne, Očiju razgoračenih od straha, Čuvajte decu kad već niste nas, Jer je vreme kompromisa prošlo. A sećam se dobro, Jer stare rane ne idu nikad, Da je kamen gradio kule, A kule zatvor, A u zatvoru, Deca. Pa i ja sam bio dete Nečiji sin, nečije dete, A to dete je mrtvo i ne zove se mojim imenom Koje ruši, pali i razara Pa i ja sam nekad bio dete U zatvoru jer sam bio Dete Ali dete koje nije vaše. Ali ljubavi još ima, a to je On, On čije su ruke grlile i lečile, On što je čekao, on što nije trebalo da zna za krv među zidovima, On koji je ljubav. Pa neka mi…
Хајде да замислимо да смо тражили овај дан (Миљана Живић)
СНОВИЂЕЊЕ Маштам о једном далеком пространству разливеном на ободима планинских врхова Маштам о сненим јаворима што их поветарац таласа Маштам о долини коју само сликар може да наслика Маштам о слаткоречивости пастира док тумарам пропланцима Само је маштање дозвољено када деца чудесни свет истражују НА ДАНАШЊИ ДАН Хајде да замислимо да смо тражили овај дан…
Vrijeme je promijenilo boje (Željko Perović)
KAMENI LJUDI Ipak ja htjedoh shvatiti tebe Možda ni sada ja ne znam te pute Kuda bi čovjek trebalo da krene Da vidi da čuje te kamene ljude Tražiti nešto to teško i nije Kad ono što tražiš ne okrene leđa Vidim te tamo u pijesku se igraš U zavjesi dima nekud se šetaš Nemoć…
Trčanje ka izlazu kojeg nema (Adnadin Jašarević)
ZABORAV Zaboravih se u tebi, Zemljo moja, Ponegdje tvrda poput kosti, što je oštre vjetrovi sa sjevernih brijegova i rijeke što i kamen vare, glačaju poput starih majstora u Bohemiji, koji su znali u staklu upisati osmjeh dragane i prvi korak, onaj što će ti kršiti kosti, sve dok ih u prah stvori: od njega…
Овај дан најављује лепоту страдања (Јелена Љубеновић)
Вечити погреб На погребу мог тела биће шарена скупина људи цвеће ће упијати тугу ако и постоји Биће мноштво хортензија – маргарита лала – орхидеја неће бити црнине ни плача Једна душа у месецу се рађа оставља своју косу својим пријатељима Интелект поклања својој земљи песме духу ветрова време не постоји…
Life — learning how to dance in the rain (Sara Medarević)
Vivian Greene Life isn’t about waiting for the storm to pass. It’s about learning how to dance in the rain. Ime mi je Sara Medarević i imam 18 godina. Često lutam u mislima i izražavam se kroz crtanje, pisanje i muziku; jednom rečju, umetnošću. Volim da pomažem drugima, jer ljubaznost ništa ne košta.
А ја? Ја сам ти пружила руке (Андријана Попадић)
Дишеш у мојим очима, коси, длановима, ушима, у мом кораку. Купаш се у мојим трепавицама. Са мном гледаш старе филмове, слушаш предратну музику. Понекад си са мном ишао и на предавања, а често у кафану. Играо си се у мојој чаши. Живиш у мом осмеху и плачу. Будно тераш моје немире док мирно спавам. Водиш ратове…