Iz tame prema svjetlu dolazim zvukom kao da sve već bilo je imam stare ciganske oči koje poznaju te na kolijevci poslije mog rođenja žena iz šume pjevala je iz tame prema svjetlu iz tame prema svjetlu Tko će osloboditi poeziju? revolucija stiha počinje u spavaćoj…
Категорија: AUTORI
,,Da li si za specijalni čoko-kolač?“ (Mima Stanulov)
Zanemela krila uplela sam perje kvecala u pletenice svoje kose u nozdrvama mi struje oblaci kroz koje je nekada leteo moja tirkizno-crvena senka talasa u ritmu njegovog cvrkuta kapljice prašume mi otežavaju trepavice gde se čuvaju majanski rituali kiše sveštenik osluškuje prošlost i budućnost glasno recituje kosmički kod ceo…
Убе (Милош Грујић)
Тиранин умире и његова владавина је готова. Мученик умире и његова владавина тек почиње. (Сјерен Кјеркегор) * Било је магловито јутро. Прохладно. Тај новембар је био посебно хладан. Убе је лежао у трошном кревету, у још трошнијој кући, тихо изговарајући молитву. Било је некако неприродно видети човека од скоро два метра, дуге плаве косе и…
Frida i ja (Jasmina Halilović)
Pravda. Koliko ta riječ ima samoglasnika koliko suglasnika? Samo dva samoglasnika a četiri suglasnika. Vokale doživljavam kao istinu. U svakoj pravdi je vrlo malo istine. Moja omiljena igrica pomoću koje se opuštam. U periodu od 13h do 14h – to je jedini dio dana kada sam slobodna. Izabrala sam danas da sjedim na klupi u…
BEZ LIMITA BROJ 25 / BEZ LIMITA NUMBER 25
„Ja hoću da sam slikar, a ne žena“, izgovorila je velika Nadežda Petrović, čije reči odjekuju kroz vreme i podsećaju nas na hrabrost žena koje su se usudile da sanjaju i stvaraju u svetu koji ih nije video kao ravnopravne. Nadežda, kao i mnoge druge žene, nije dopuštala da je društvene norme sputaju, već je…
Комшија (Марија Веселиновић)
На улазним вратима зграде срећем комшију Милана. Дека с преко осамдесет година, који сваком детету на „Добар дан!” одговора са „Добра ти срећа!”. Радио је у руднику, али је много више рударио у животу и једина заоставштина од вишедеценијског рада су му боре и покоји ожиљак. Међутим, као и сваки комшија, кажу да је имао…
Nijanse (Jovana Denčić)
Za Jovanu foto-aparat nije samo oruđe – on je portal u drugi svet, svet koji je vidljiv samo pažljivom posmatraču ili umetniku oštrog oka, uvežbanom da prepozna detalje koji bi svakom drugom promakli. Kao njen verni saputnik više od decenije, foto-aparat joj pomaže da vidi ono što drugi ne primete, skrećući pažnju na sitnice koje…
Умрло је све људско тога дана (Јелена Мачак)
Звоно страха Крај марта је и сви пролеће очекују, откуцаји страха у срцу одјекују. Мир и тишина стварају забринутост, тако чудно, као да пролеће више није будно. Ласте се скривају у гнездима уместо да лете, мирис пљуска у ваздуху осете. Процветале гране личе на врбе, кишни облаци доносе сузе за Србе. Сунце…
Перпер за Ташане (Мирјана Бојанић)
Људи што се исто смеју, и љубе Запоседају ми метохе и чадоре ми развијају кроз утрине ти исти људи, што се пред истим чадорима, стиснутозуби, благозаводљиво смеју и укошених усана гладно и целивнохладно љубе. Нуде ми се разгрљеним лицима за треперавим белим барјацима, доњег ока расклопљенијег од горње усне. Њихови погледи израстају ињем у…
Neizvesno je sve što cveta (Ivana Gojković)
svet je čudno mesto mi smo čudni stopala su nam uvrnutog izgleda leđa su nam kriva, neko večito dobacuje da se ispravimo a niko ne objašnjava značaj kičme kao stuba odbrane kao linije gde se skladišti samopoštovanje kao čvrstine koja nosi najteže terete, da sam to znala od ranih godina ne bih tako grešila ne…