Čitav život je kao gledanje filmova. Samo što uvek stižeš deset minuta nakon početka i niko neće da ti objasni zaplet nego moraš sam da zaključuješ na osnovu tragova.
Teri Pračet
Svet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Vilijam Šekspir
Od 1895. godine kada su braća Limijer u Parizu prikazali svoj prvi nemi film, pa do danas, filmska umetnost ostaje stalni pratilac naših života, kao sinteza umetnosti, objedinjujući fotografiju (likovnu umetnost, odnosno sliku), književnost (scenario), pozorište (glumu) i muziku (zvuk). Na taj način film uspeva da predstavi jedno umetničko delo u svojoj punoj umetničkoj snazi i lepoti. Pozorište je, sa druge strane, već odavno potvrđeno kao integralni deo dramske umetnosti i konstantni pratilački element korpusa književnosti. Viđeno kao „jedan od najgenioznijih čovekovih kompomisa sa samim sobom“, kako ga opisuje Ronald Harvud, pozorište se neraskidivo vezuje za život, za životnu stvarnost sa kojom je izjednačeno, koju gledaoci prepoznaju kao umetnički oblikovanu, scenski predstavljenu i oživljenu predstavu o sebi samima.
Ukoliko ste filmofil ili ljubitelj pozorišnih predstava čekamo vaše recenzije, osvrte, eseje, kritike i ostale radove na temu filma i pozorišta!
Srdačno,
Jovana Kostov