Ona se nalazi u Međuprostoru, u njemu postoji, u njemu stvara… Jovana Sotić je student četvrte godine Sociologije, kreativac, pisac i mislilac. Urednik je Dezintegracije.
1.
pronaći svoj međuprostor
na već
prenaseljenoj
zemaljskoj
kugli
znači pronaći par kvadrata
sa pogledom na more
sa pogledom na šumu
sa pogledom na grad
sa pogledom na ljude
sa pogledom
na sebe
pronaći svoj međuprostor znači
imati mačku koja
se mota oko nogu
znači imati psa koji je umilno gleda
dok mu frkće iako je
bar deset puta potencijalnogubitničkija
od njega
(znači imati svet gde ta reč postoji
u rečnicima)
znači posedovati par hiljada
dobrih netaknutih naslova
međuprostorske biblioteke
između ostalog i rečnik koji
podrobno objašnjava
značenje svakog tvog
izmišljenog prideva -
potencijalnogubitnički na primer
znači posedovati
pun šank nacionalnih
pića
za goste
znači posedovati
dovoljno veliki prostor
za rođendanske zabave
ili bespovodna
sastančenja
ali i posedovati dovoljno mali
prostor koji ne zahteva ustajanje
iz kreveta
zbog gašenja svetla
ili menjanja pesme
na plejlisti
stvoriti svoj međuprostor znači
osećati se kao
na nedeljnoj samačkoj,
trosed + televizija
sesili
čak i kada ste sa neznancima
na brodu koji
se zaputio
u svemir
2.
Svima vama koji lako krotite kosu
i odbijate dezert
i bez prevelikih muka umete da
odlepršate svojim kućama pre
nego što sat otkuca ponoć
a staklo se pretvori u ništa
Vama koji umete da
odete
pre nego što vreme
otkrije sve
odajem priznanje jer ste dovoljno mudri
da ne stavljate sve iz džepova na jedan broj
I sve iz života na jednu osobu
I muziku i pesme
i omiljene ljude.
Jer ostaćete praznih džepova
i bez te muzike i pesama
i bez omiljenih ljudi.
Ali vi ne ostajete jer
je vaša sredina zlatna.
Kafa srednja.
Garderoba slojevita.
Piće bezalkoholno.
Vi se tuširate mlakom vodom
i ne pričate o svojim tajnama
pred neznancima.
Ni pred onim drugim, znancima. Koji
ni ne zaslužuju da ih tako zovete
jer ne znaju baš ništa o vama
osim
broja telefona, adrese i godina.
Vi ste uzoran primer
na porodičnim okupljanima
kada se priča o
budućnosti nekog
bez budućnosti.
Koji je odleteo u visine
jer su mu džepovi prazni
jer je sve uložio u pogrešan broj.
Za razliku od vas tako
staloženih
proračunatih
i pronicljivih
kojima su, baš ironično,
i džepovi i životi prazni.
3.
krenuću
jednog dana sama na
dugo putovanje
od prtljaga
ću poneti
samo želju da ne ponesem ništa
i tada me neće
strašno
boleti prizori
koje ostavljam
sa one druge strane
stakla
niti će me
za rukav vući brojevi
koji su odavno
iseljeni
iz imenika
pa su trkom
potražili azil
u glavi
da me mole da ih pozovem i da im saopštim
kako sam strašno srećna
kako idem da se kupam
i da sa strancima
govorim pantomimom
i gugl prevodiocem
ili da
prosto ne govorim
samo da bi u sebi
ključali
ovog puta neću
otići da
bih se vratila
da bih
onima koji me čekaju
pripovedala
o lepotama
građevina
o uticajima
raznih kultura
i ukusu
svakojakih začina
otići ću
da ne bih morala
da se vratim
ili da se
ne vratim
ovakva
4.
i znala sam prečesto da
se zanesem pa da nekog trećeg željnog sunca
plačno molim da julske godišnje odmore
kratimo zaključani
iza zavesa, iza roletna
glumeći da je januar
i da nam je hladno
ali i da je njemu stalo
da traći dane uz čaj jer nećemo trajati do nove godine
dok tako želim jednu životnu, zimsku epizodu
u paru
bilo je i onih koji su se strašno prećutno ljutili što ne izgledam
kao da se slikam u pin-up pozi za naslovnicu
nekog muzičkog
albuma dok se nedeljom popodne dosađujem
i menjam kanale
a i onih kojima je gestikulacija
šaputala da bi više voleli da
se vratim u pedesete, stavim viklere
i češće
služim štrudlu sa makom
bilo je i onih
kojima je položaj zvezda poručio da se ne smeju petljati sa
onima rođenim u septembru
i onih kojima je
isti savet došapnula tetka
imala sam posla sa onim koji su jedva dostizali mojih
mršavih sto šezdeset tri
kada bi se jedva popeli na svoje samopuzdanje
pa bi mi i oni okretali leđa
smetala im je i moja, njima suluda, navika da
ostavljam poruke i cedulje budućoj sebi
u letnjim stvarima, u džepu jakne
u tosteru
rugali su se mojoj sanjivosti pored široko otvorenih očiju
i mom učenju
jezika kojim niko ne ćaska
o dnevnopolitičkim zbivanjima
Imali su običaj da govore da ću odrasti
da će i meni biti smešno šta me je jelo
tek kad budem postala zalogaj većim zverkama
i da bi trebalo da se bavim onim šta ću ja jesti
a da ono što njima smeta
izbacim kroz prozor
gurnem pod tepih
poklonim siročetu
ili založim njime vatru jer mi to neće trebati...
nakon što je njima lepo poslužilo - kao izgovor da
im vidim opravdano leđa
5.
kada bih
bila dan - ja bih
bila užareno popodne
u kom
ljudi hodaju bosi po vrelom asfaltu
nakon što su spavali do podne
u kom ljudi
razmenjuju doskočice
sa družinom
koja im je kako misle privremena
zabava
uvertitra
za leto
dok se prže na suncu
i cokću ljutito smišljajući
kletve celzijusovoj vrtoglavici
mašu objektivu
i jedu sladoled
dok se zabavljaju
pričama o tome
kako će divno provesti
leto koje
sledi
ne shvatajući da će već prvog radnog dana
dokučiti
da su im se očekivane
u alkoholu utopljene
noći
letnje ljubavi
i važni datumi
izmigoljili
dok su oni zbijali šale
jeli kukuruze
obavljali
jutarnje razvlač-rituale
i večerali
nad kuhinjskim stolom
u četiri ujutru
ostatke
ručka od juče
borili se
protiv
komaraca
i letnjih alergija
ali ih to neće
posebno potresti
jer će se ipak
tog ponedeljka
plačno
prisećati
jula
6.
Naš susret
možda neće biti
prepričljiv
i sudbonosno pucketav
i netrijanglast
pun peripetija i srećnih krajeva
neću te verovatno čekati
kao Andrić
ženu koje nema
zbog tebe neću
otkazati večeru
sa nekim prolaznim
neću propustiti ni san
samo da bih dežurala
nad slušalicom
koja nikad
neće preseći
tišinu
koja me neće voditi u podrume galerija
gde ćemo se konačno upoznati
dok jedno
drugom otkrivamo
nekonvencionalne dimenzije
i ispijamo brlju
neću se povući u svoje odaje i
tebi neću pisati pesme
jer bi mogao
kada sutra
baneš
i proglasim te pravim
da nemaš
stav Majakovskog
i vudialenovske naočare gledanja na svet
i kombinaciju
koja nema smisla
nigde osim u mojim nenapisanim redovima
pa neću zato pisati o
svojim bitkama
ispisivaću neke nadriintelektualne banalnosti
i hiljaduputarečenosti
bežeći od ruganja okoline
svojoj slabosti
što
detinjasto verujem u
to da će se
klupko
odmotati
trougao rasformiti
i sudbina promešati karte
a zakoni verovatnoće podviti
rep
7.
Rugam vam se toj slobodi
kad je
u stopu prati
želja za izazivanjem što veće
potištenosti
kod onih
od kojih ste pobegli.
I ta vaša hrabrost
koju
gura
bespomoćnost onih
koji stoje naspram vas.
Vaša odlučnost
koja
se uvek ugasi
kada naiđete na prepreku
pa molečivo dopuzite
pred
istim tim
koje ste unižavali i s visine gledali.
Ali vi to nazivate
humanošću.
Taj slabi čin opravdavate vašom
željom da pomognete slabijima
samo da bi prekrili
taj grozan
osećaj
da ste manji od onih
koje ste
srozali lično vi.
Bravo Jovana!