BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
    • ČASOPIS
    • UDRUŽENJE
      • PROJEKTI
        • MATURA ZA SVE
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
      • NOVI GLASOVI: POEZIJA U NASTAJANJU
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
      • SVETOSAVLJE
      • ODBEGLI POMOĆNIK DEDA MRAZA
      • PRIČE S HOROR RADIONICE
      • KONKURS ZA HOROR PRIČU
      • NAJLEPŠA MISAO ZA RAZVEDRAVANJE
      • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
      • TVOJA SLIKA ZVUČI POZNATO
    • INTERVJU
      • INICIJATIVE KOJE MENJAJU DRUŠTVO
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • MEDIJI O NAMA
Menu

Ostavi se mojih divljina (Ivana Jovanović)

Posted on 25/01/202124/01/2021 by BEZ LIMITA
Ostavi se mojih divljina

Šta ti meni možeš,
Ratniče majčinim mlekom podojen?
Šta možeš učiniti ženi
Koja zna sve kotline, jaruge i doline,
Koja nije slepa,
Koja nije slaba kao psići od nekoliko dana,
Koja se smireno oseća u prerijama pod širokim nebom?
Ratniče,
Govoriti tebi isto je što i govoriti vetru;
Misliš da su moje reči posute šećerom,
Ne opažaš gorčinu tikve
Zbog tvoje hrabrosti koja se iskazuje jedino
U mrkloj noći,
U zasedi,
U napadu,
Kada se odlože luk, strela i štit,
Kada se spava nevinim snom pod zvezdama.
Šta to govori o tebi,
Majčin ratniče?
Ti se ne boriš žestoko,
Ne jedeš žestoko,
Ne piješ žestoko,
Ne uživaš ni u svojim neprijateljima.
Od tvojih verolomstva i lukavstva
Zemlja postaje suvlja,
Potoci i reke prestaju da teku,
Jata skakavaca vrše najezde,
Izumire se;
Ali,
Šta ti meni možeš
Kada ja tebi ne verujem?
Poseći ću kosu od tuge,
Ali prestati da se borim
Nikada neću.
Ratniče nejaki,
Šta ti meni možeš?
Oaza sam vrela i vodopada,
Bujni su mi pašnjaci i vrbaci,
Sa mene možeš samo želeti da se napiješ čistine
I
Poželeo bi da sam tvoja zemlja na kojoj bi da se raspadnu tvoje kosti,
Ali takvo tlo, kakva je moja koža,
Dočekuje samo junake koji poštuju ono što ih hrani, daruje i oblači;
Ratniče u kolevkama ljuljan,
U pamuk odeven,
Ja sam roj pčela koji izleće iz košnica,
Srce mi zna za blagost i milost,
Ali i za jarosti, grmljavinu, ljutnje
I
Ne pristajem da se prodam tebi
Koji ne znaš da ceniš ženu koja vazduh daje kao zeleno drveće,
Koja se skida kao lišće u jesen,
Koja nije rođena sa graničnim linijama da bi se delila;
Šta mi ti možeš,
Kada me nisi stvorio i nemaš prava mnome da raspolažeš?
Ratniče odrastao na nežnim rukama,
Ne mogu sa tobom na svetloplava jezera,
Ne mogu ti reći da si moje pleme,
Ne mogu se sa tobom seliti i decu ti rađati,
Jer neko stavi masku, oboji lice,
Transformiše crte lica u još odlučnije,
A neko ostavi utisak klovna;
Šta mi možeš ti,
Pa sve i da me zarobiš,
Nateraš da igram po tvom?
Neću te prihvatiti,
Neću te priznati za osobu od krvi i mesa,
Jer ti,
Ratniče sličan kojotu,
Znaš samo da pustošiš,
A ja sam tamo gde Sunce obasjava,
Gde su životinje slobodne,
Gde je zemlja Božja,
I
Veća sam ratnica od tebe,
Nemam zečje srce i snagu kukavice,
Za ono što verujem mogu i u smrt
Otvorenih očiju da pođem.
Zaista,
Šta ti meni možeš,
Ratniče majčinim mlekom podojen?
Nemaš dostojanstvo orla,
Ne znaš da raširiš krila
I
Zato,
Ostavi se mojih divljina,
Jer ti meni ne možeš ništa,
Ali ako poželim –
Ja mogu sve.
Photo by Hanna Postova on Unsplash
Inspiracija

Inspirišeš me
Da postignem velike ciljeve
Da ne stajem
Da osetim ukočenost tela od rada i borbe
Inspirišeš me
Da sanjam naveliko
Da ne zaboravim teške početke
Da ne odustajem dok ne dobijem šta želim
Inspirišeš me
Da ne budem duboko ukorenjeno drvo koje ne može da se promeni
Da razumem kako nečiji postupci nemaju povezanost sa mnom
Da se rušim i gradim neprestano
Inspirišeš me
Da volim svaku manu na sebi
Da brižnost ukažem svakoj tvrdoglavoj kosti u telu
Da ljubim sve za šta kažu da nije za mene
Inspirišeš me
Da nosim sebe kao najlepšu haljinu
Da prouzrokujem pucanje ogledala zbog samopuzdanja
Da razbarušim kosu i odbacim sve stege koje se nameću
Inspirišeš me
Da budem požrtvovana
Da pomažem ljudima u nevolji
Da odbacim sebičnost i ego
Inspirišeš me
Da uživam u životu
Da pijem i jedem sa zadovoljstvom ne brojeći kalorije
Da ne postanem opsednuta spoljašnošću
Inspirišeš me
Da napravim nered
Da jutro započnem skakanjem po krevetu
Da pevam iako nemam ni trunku tonaliteta
Inspirišeš me
Da budem luda i nasmejana
Da počinim tri greha i zaslužim dva iskupljenja
Da budem svađalica sa najjačom kičmom na svetu
Inspirišeš me
Da budem i dobar i loš lik
Da se ne bojim reći šta želim
Da zavijam na Mesec ležeći na travi sa rukom ispod svog vrata
Inspirišeš me
Da isprobam sve novo
Da igram do jutra
Da flertujem sa ljudima koji su previše ozbiljni, kako bi se osmehnuli
Inspirišeš me
Da ne shvatam sebe tako ozbiljno
Da pustim srce da tuče silno
Da kad volim, volim do neba i nazad
Inspirišeš me
Da bosa istrčim u sneg
Da sa ocem zauvek đuskam uz nasumične numere
Da budem dete kome se oči cakle i jagodice izvijaju na vragoliju
Inspirišeš me
Da ne dopustim da me tuga savlada
Bes drugih ljudi
Nemoćnost situacije
Inspirišeš me
Da nalazim izlaze
Da se snalazim
Da pobeđujem i kada gubim
Inspirišeš me
Da ne zaboravim ko sam
Odakle potičem
I
Da se sobom ponosim.
Inspirišeš me,
Zaista;
Inspirišeš me da nikada ne budem kao ti.
Photo by lucas mendes on Unsplash
Ono sto ne daš – baš to hoću

Ono što odbijaš da daš –
Baš to hoću.
Smešni su mi svi tvoji balavci,
Opasnošću naoružani manijaci,
Dobrice i dečaci,
Koji drže hvalospeve o tvom licu,
Telu,
Usnama;
Komični su
Koliko te ne znaju,
Misle da te imaju,
jer te drže za ruku,
Grle oko struka,
Vode svojoj kući,
Moraju se izvrgnuti ruglu
Jer ne uočavaju
Lutajući pogled dosade,
Ugašeni žar u očima,
Odsutnost duha,
Nepostojanje želje,
A ti si tako prokleto ljubazna,
Paziš o njihovim osećanjima,
Ne rušiš im nade,
Čak i kada ih oteraš kao dosadne insekte,
Činiš to nežno,
Gotovo majčinski,
Ne povređuješ i ne odlaziš,
Jer si naučena da dobra prema svakome moraš biti.
Ono što nikome ne pokazuješ –
Baš to hoću.
Namerio sam se da te volim
Onako pravo,
Staromodno i istinski,
Znam da ćeš bežati,
Odbijati,
Poricati,
Jer ću rušiti ciglu po ciglu tvojih zidova,
Spavaću ispred vrata tvoga srca dok ne odlučiš da me unutra pustiš,
Nerviraću te do besvesti upornošću na koju nisi navikla,
Jer svi su te napuštali onda kada su ti bili potrebni,
Biće ti čudno što se ne mrdam
Kada rafalnu paljbu na mene sručiš,
Ali ne shvataš da je gorko slatko uživanje,
Od tako božanstvene žene
Ranu dobiti,
Jer nije problem sa tobom ratovati
Kada znam čija ćeš
Na kraju
Biti.
Obožavam sve ono što i drugi na tebi veličaju
I
Ne znam da li bih te preče ljubio,
Grlio
Ili
Razum sa tobom izgubio,
Ali napredujem strpljivo,
Polako,
Jer ti još nežnost muških ruku otkrila nisi,
Tvoja koža vapi za bliskošću,
Intimnošću,
Bezbednošću,
Biće ti čezne za pogledom što cilja pravo u dušu,
Pogađa misli,
Ispunjuje želje
I
Sve ćeš to,
Mila moja,
Dobiti
Onda kada
Pokažeš delove sebe
Koje nikome drugom pokazala nisi.
Prečesto se tela bez duše podaju,
Um bez misli,
Zagrljaj bez osećaja,
Takva prema meni nećeš biti,
Jer ono što odbijaš da daš
Kažeš,
Poveriš,
Osetiš,
Meni ćeš priznati,
Na uvo šaputati,
Osmehom kazati
I
Čekaću te da sama shvatiš
Kako sam u tvom srcu prvi;
Navikni se što pre, jer ja ne odlazim.
 
Photo by Amanda Sixsmith on Unsplash

Ivana Jovanović

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • Odbegli Deda Mrazov pomoćnik
  • OGLEDANJA
  • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • Radionice Zvonka Karanovića
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
©2025 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com