BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
    • INTERVJU
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • KRITIKA
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • AUTORI
  • RADIONICE KKFILFAK-a
Menu

Zemljo moja,ti više nisi voljena ( Suzana Trifunović)

Posted on 11/12/201905/12/2020 by BEZ LIMITA
Nakraj sela žuta kuća,
ti-ti-ti,
žuta kuća,
ta-ta-ta. Žuta kućica.
Čujem vrisak iz neobeleženog groba.
Ispucala zemlja nosi
ožiljke.
Nosi hiljadu priča.
Pričaj mi.
Pričaj mi, zemljo,
priču o žutoj kući.
Pričaj mi ono
što su nam prećutali.
Možda će istina
doneti mir stradalim
žrtvama.
Pričaj mi priču
koja spava u grobnicama bez imena.
Bez datuma.
Pričaj mi o dušama
koje lutaju okolnim šumama.
A vi,
sluge šejtana,
znajte jedno.
Nijedan temelj
naliven krvlju
nije stvorio miran dom!
Photo by Alissa De Leva on Unsplash

Miriše mi ovaj oktobar,
miriše na pečenu papriku,
na suvo lišće.
Otac krcka orahe zubima.
Nervozno pali cigaru.
Nosim vunene čarape.
Kako je hladna devedeset druga.
Svi se boje oštre zime.
A ja se pitam.
Gde to moj otac zuri
niz sokak?
Pa nije ni svanulo.
Uvek je vodio i mene.
Sada ide sam.
Mrzim oktobar.
 
Photo by Rodion Kutsaev on Unsplash
Čuje se zvono sa Hrama
Hrista Spasitelja.
Nije nedelja.
Nije crveno slovo.
Mojoj majci se
zatrese desna ruka.
Ispade kašika na pod.
Setila se naše male
seoske crkve,
dečje graje posle
liturgije.
Znam da se setila,
a ćuti.
Keceljom briše oči
da ne vidim da se
rasplakala.
Žao mi je moje majke.
Žao mi je zavičaja.
Žao mi je svetinje
koja izgore do temelja.
Žao mi je naše lepe,
ranjene zemlje.
Photo by 𝓴𝓘𝓡𝓚 𝕝𝔸𝕀 on Unsplash



I baš nikome
ne pade na pamet
da zagrli ovu zemlju.
Da poljubi vrata
naših manastira.
Da vrati osakaćeni krst
na mesto koje mu
pripada.
Baš nikome.
Bežite li vi to
od predaka,
od krvi Kosova polja?
Ne može stablo
daleko od svog korena.
Tvoj krst je slomljen,
tvoj hram je spaljen.
Zemljo moja,
ti vise nisi voljena
Photo by Iris on Unsplash

Suzana Trifunović

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • OGLEDANJA
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • TVOJ GRAD
  • ОДБЕГЛИ ДЕДА МРАЗОВ ПОМОЋНИК
©2021 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com