BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
    • INTERVJU
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • KRITIKA
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • AUTORI
  • DRUGI O NAMA
Menu

Šta će ostati kad sve nestane? (Ivana Jovanović)

Posted on 02/12/202003/12/2020 by BEZ LIMITA
Sve si to ti

Prazno mesto u krevetu
Ponoćni strah
Misao koju sam zadržala i odbila da je kažem
Rupa u srcu
Tišina u glavi
Nasilje izvršeno nad svetlošću
Najcrnja noć pred zoru
Slepilo pred istinom
Prokletstvo usuda i anatema kukavičluka,
Sve si to ti,
Najjači glas u gomili
Katedrala ispod mora
Kamenje u džepovima
Nema molitva
Jezivo približavanje kao more pesku
Nebo koje nikad ne ostaje
Reči koje odlaze, a vraćaju se oštećene
Pritisak tela što eksplodira u let ptica
Preznojene ispovesti,
Sve si to ti,
Planina nežnosti
Kotlina čežnje
Vulkan gladi
Bura strasti
Izgorelo drvo iz kog niče cvet
Presečeno porodično stablo
Voz koji ne svraća na peron
Čekanje,
Sve si to ti,
Crna voda rađanja
To je tvoje telo,
Posteljica gubitka
To je tvoja ljubav,
Istorija tuge –
To si ti,
Kćer kiše
To je moje telo,
Unuka zime i leda
To je moja ljubav,
Gašenje prekidača pre izlaska
U tvojim plavim očima –
To sam ja
I
Kada nema svetlosti,
Kada nema svetlosti,
Znam,
Ta odsutnost,
Sve si to ti.
Photo by: Anton Darius (Unsplash)
Nisam mangup i probisvet

Nisam ti ja,
Dušo,
Mangup i probisvet
Kao što kažu.
Priznajem da sam možda
Jurio sokacima za nekim damama
Kao sav normalan svet
I
Da sam pod nekim suknjama virio,
Ali mangup i probisvet
Nisam, nisam bio.
Ti ćeš od svih najbolje znati,
Dušo,
Pod krovovima zvezda da sam često noćio
U polju sena dremao
Po putevima ponekad i belaj tražio,
Ali da mangup i probisvet
Nikad nisam bio,
To na mene nije ličilo
Kavge i tuče
Ispravljanje Drina i pritoka
Nebuloze i tričarije,
Nisam to ja –
Ma šta da ti kažu,
A i ti što neprekidno govore
Uvek premalo toga znaju,
Odmahni na njih glavom
Nazdravi im hladnim vinom
Smej se,
Jer jedina ćeš znati
Da mangup i probisvet
Nikad nisam bio.
Možda bih tim nekim svojim putem i nastavio,
Dušo,
Ta neprekidna lutanja
Druženja sa čergarima i nomadima
Još uvek bi mi se sladila
I
Uživao bih pod različitim vrstama mesečina
U mirisu sa livada i voćnjaka
Ne znajući gde ću sutra,
Da ti nisi
Moja domovina postala,
A kad čovek sretne sudbinu
U tuđim očima
Guta knedlu
Ne zna kako da se ponaša
I
Plaši se da sva ta priča
O mangupu i probisvetu
Ne učini se
Kao istina.
Dušo moja,
Nisam kupio cveće nikad,
Ni skinuo zvezdu sa neba
Niti sam iznenađenja pravio
Ili
Poklone darivao,
Jer sve što bih sa tobom uporedio
Premaleno bi bilo
Tebe nedostojno,
A takav mangup i probisvet
Koji bi te na cenu sveo,
Nikad nisam bio,
Znaš ti to,
Pre bih ruku odgrizao
Nego tebe tako uvredio,
Zato sam te pozvao
Da ti kažem da
Mangup i probisvet nisam,
Možda ponekad odlutam i lud se pravim,
Ali sa mnom ne brini
Ja se uvek,
Dušo,
Vratim,
Jer gde si čula
Da se domovina ostavlja –
Ona se do smrti,
Do zadnje kapi krvi brani,
A ti se sad usudi
Pa na život sa mnom
Pristani,
Jer mangup i probisvet nisam
Da te ikad prevarim,
A tvoj sam
Dok god drugačije ne poželiš.
Photo by: Asaf R (Unsplash)

Sve će nestati

Sve će nestati na ovom svetu,
Mekanost jastuka od plave kadife
Prostrti ćilimi na zelenoj travi
Bakarni bokali
Fildžani,
Sve će nestati,
Indijsko zeleno
Šafran-žuto
Prasak najrazličitijih boja
Namenjen oku za uživanje,
Sve će nestati,
Kost i med
Poješće crvi
Stranice će požuteti
Margine uokvirene anđelima i cvećem
Neko će zapaliti,
Sve će nestati,
Zabiti
Grmovi
Stene
Putevi
Na kome će pas moje stado
Iz ljubavi prema vučici
Dati,
A mene
Izdati,
Sve će nestati,
Čudovišta
Bez repa i sa repom
Rogati i bez rogova
Iskeženih zuba
Naoštrenih kandži,
Sve će nestati,
Koliko su glava posekli
Prinčeva zamenili
Ratova otpočeli i završili
Dušmane zatočili,
Sve će nestati na ovom svetu,
Tama
Zvezde
Čempresi
Jablani,
Sve će nestati,
Nedovršeni snovi
Mozaici
Skakutavi vrapci
Puške i topovi,
Čak i smrt
U crveno obojena
I
Ona će nestati,
Ali evo šta će ostati
U trenu kada na trepavice padne sneg beli:
Jorgan sa izvezenim bulkama
Što prekriva dvoje ljubavnika
Na velikoj poljani,
Njihovo kupanje na lepoj mesečini
Proročko strpljenje uzavrele koži i strasti
Oblaci što jure iznad glava
Protezanje poput lenjih mački
Ljupko drveće u cvatu,
Sve će to ostati,
Hvatanje u zagrljaj onog drugog
Kao za svet,
Užarene lopte očiju koje smo voleli,
Vođenje ljubavi među pregibima čaršava
Otvor u svesti kao prozor na kome lepa žena stoji
Sve će to ostati,
A kada bljesne crveno i sve oboji
Kao krv pod sabljom
I
Sve nestane na ovom svetu,
Ostaće
Stabla u beharu
Miomiris kože ljubavnika što se grle
Piju
Poeziju čitaju
U vrtovima nebeskim
Nimalo uplašeni,
Jer kada zažmurimo
Vidimo ono što Bog želi,
A to ostaje i kada nestane sve,
Jer to je san
Iz koga se ne budi.
Photo by: Ali Abdul Rahman (Unsplash)

Žena nije slabiji pol

Moraš da me držiš na oku
Inače ćeš propustiti momenat
Kada razjapim čeljusti
Poput divlje zveri,
Propustićeš momenat
Kada kidišem na mentalitet
Gde se muškarcu sve dozvoljava
Samo zato što je muškarac,
Gde je žena sama kriva kada je tučena
Psihički maltretirana
Samo zato što je (varljiva) žena,
Moraš da me držiš na oku
Inače ćeš propustiti momenat
Kada se obrušavam velikom brzinom
Poput sokola
Na ženski rod koji se sam blati
Na devojke koje ne pružaju ruku
I
Ne pomažu jedna drugoj,
Koje se muškarcima dodvoravaju
Olajavajući svoje sestre
Po bolu
Po lepoti
Po razumevanju
Po srcu
Samo zarad jednog muškog osmeha,
Od patrijarhata
Više me razočarava žena
Koja pred njime dobrovoljno
Kleči.
Moraš da me držiš na oku,
Pošto mene ne zanima
Šta muškarci vole
Šta žele
Šta zahtevaju,
Ne dotiče me njihovo ruganje feminizmu
Pokušaji omalovažavanja bilo kog ženskog pokušaja napretka,
Ne zanima me koliko sam
Niti
Da li sam
Od njihove strane željena
Voljena,
Jer njihova krhka muškost
Nikad neće odrediti
Veličinu moje vrednosti,
Moraš me držati na oku
Jer takve ne jedem za doručak,
Sa njima se igram,
Iz puke dosade,
Na tanjiru.
Moraš me držati na oku,
Ja obožavam frazu
Tučeš se kao devojčica
Sa obaveznom degradacijom,
Jer devojčice se nikada neće tući
Da bi povredile,
Već da bi se odbranile
I
Zato
Žena ne želi moć nad muškarcem
Već nad sobom,
Bilo bi lepo kada bi se to shvatilo,
Ulazim u koštac i sa matrijarhatom
Koji nije podesan
Koji promoviše bes i mržnju,
Jer priča o borbi
Priča o ženi
Govori o snazi i moći
Koja mora pripasti svakoj jedinki.
Moraš da me držiš na oku
Dok patrijarhat štiti prepone,
Iako me se ne tiče da ga dotaknem,
Moj su vidik
Vremena u kojima neće biti
Sramote i krivice
Isključivo za žene,
Gde će seksizam prestati da bude interesantan,
Gde će mediji prestati da nude jednoličan pojam lepote utičući na poljuljanje samovrednosti,
Gde oblačenje neće doći ispod lupe
Jer ono nije provokativno i bludno,
Takve su vam misli,
A to ćete već sa sobom rešiti,
Moraš da me držiš na oku,
Jer ja se raspravljam
Sa ženama i muškarcima
I
Koristim se svim i svačim
Da nešto promenim
Kako mi se ćerka ne bi sutra izvinjavala svetu
Što je postala brutalna,
Opaka
Žena.
Moraš me držati na oku,
Borim se za ono u šta verujem do kraja
I
Kao što životinje pokazuju zube
Kao znak
Vođstva
Upozorenja
Pretnje
Podsećajući da se bilo kog časa te vilice
Mogu sviti oko nečijeg vrata,
Tako misli i o meni
Kada god se nasmejem,
Drži me na oku
Jer nećeš nikad znati koji će mi sledeći potez biti
I
Seti se toga
Kada o ženi kao slabijem polu
Misliš.
Dobrim delima.
Jake žene su jake,
Jer znaju ko su i šta su –
Zato određuju pravila,
Zato imaju standarde
I
Baš zato
Jakim ženama ne možeš ništa
Ako si moralno ili karakterno
Slab.

Photo by: Jen Theodore (Unsplash)

Ivana Jovanović

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • OGLEDANJA
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
  • ОДБЕГЛИ ДЕДА МРАЗОВ ПОМОЋНИК
©2022 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com