Sve si to ti Prazno mesto u krevetu Ponoćni strah Misao koju sam zadržala i odbila da je kažem Rupa u srcu Tišina u glavi Nasilje izvršeno nad svetlošću Najcrnja noć pred zoru Slepilo pred istinom Prokletstvo usuda i anatema kukavičluka, Sve si to ti, Najjači glas u gomili Katedrala ispod mora Kamenje u džepovima Nema molitva Jezivo približavanje kao more pesku Nebo koje nikad ne ostaje Reči koje odlaze, a vraćaju se oštećene Pritisak tela što eksplodira u let ptica Preznojene ispovesti, Sve si to ti, Planina nežnosti Kotlina čežnje Vulkan gladi Bura strasti Izgorelo drvo iz kog niče cvet Presečeno porodično stablo Voz koji ne svraća na peron Čekanje, Sve si to ti, Crna voda rađanja To je tvoje telo, Posteljica gubitka To je tvoja ljubav, Istorija tuge – To si ti, Kćer kiše To je moje telo, Unuka zime i leda To je moja ljubav, Gašenje prekidača pre izlaska U tvojim plavim očima – To sam ja I Kada nema svetlosti, Kada nema svetlosti, Znam, Ta odsutnost, Sve si to ti.
Nisam mangup i probisvet Nisam ti ja, Dušo, Mangup i probisvet Kao što kažu. Priznajem da sam možda Jurio sokacima za nekim damama Kao sav normalan svet I Da sam pod nekim suknjama virio, Ali mangup i probisvet Nisam, nisam bio. Ti ćeš od svih najbolje znati, Dušo, Pod krovovima zvezda da sam često noćio U polju sena dremao Po putevima ponekad i belaj tražio, Ali da mangup i probisvet Nikad nisam bio, To na mene nije ličilo Kavge i tuče Ispravljanje Drina i pritoka Nebuloze i tričarije, Nisam to ja – Ma šta da ti kažu, A i ti što neprekidno govore Uvek premalo toga znaju, Odmahni na njih glavom Nazdravi im hladnim vinom Smej se, Jer jedina ćeš znati Da mangup i probisvet Nikad nisam bio. Možda bih tim nekim svojim putem i nastavio, Dušo, Ta neprekidna lutanja Druženja sa čergarima i nomadima Još uvek bi mi se sladila I Uživao bih pod različitim vrstama mesečina U mirisu sa livada i voćnjaka Ne znajući gde ću sutra, Da ti nisi Moja domovina postala, A kad čovek sretne sudbinu U tuđim očima Guta knedlu Ne zna kako da se ponaša I Plaši se da sva ta priča O mangupu i probisvetu Ne učini se Kao istina. Dušo moja, Nisam kupio cveće nikad, Ni skinuo zvezdu sa neba Niti sam iznenađenja pravio Ili Poklone darivao, Jer sve što bih sa tobom uporedio Premaleno bi bilo Tebe nedostojno, A takav mangup i probisvet Koji bi te na cenu sveo, Nikad nisam bio, Znaš ti to, Pre bih ruku odgrizao Nego tebe tako uvredio, Zato sam te pozvao Da ti kažem da Mangup i probisvet nisam, Možda ponekad odlutam i lud se pravim, Ali sa mnom ne brini Ja se uvek, Dušo, Vratim, Jer gde si čula Da se domovina ostavlja – Ona se do smrti, Do zadnje kapi krvi brani, A ti se sad usudi Pa na život sa mnom Pristani, Jer mangup i probisvet nisam Da te ikad prevarim, A tvoj sam Dok god drugačije ne poželiš.
Sve će nestati Sve će nestati na ovom svetu, Mekanost jastuka od plave kadife Prostrti ćilimi na zelenoj travi Bakarni bokali Fildžani, Sve će nestati, Indijsko zeleno Šafran-žuto Prasak najrazličitijih boja Namenjen oku za uživanje, Sve će nestati, Kost i med Poješće crvi Stranice će požuteti Margine uokvirene anđelima i cvećem Neko će zapaliti, Sve će nestati, Zabiti Grmovi Stene Putevi Na kome će pas moje stado Iz ljubavi prema vučici Dati, A mene Izdati, Sve će nestati, Čudovišta Bez repa i sa repom Rogati i bez rogova Iskeženih zuba Naoštrenih kandži, Sve će nestati, Koliko su glava posekli Prinčeva zamenili Ratova otpočeli i završili Dušmane zatočili, Sve će nestati na ovom svetu, Tama Zvezde Čempresi Jablani, Sve će nestati, Nedovršeni snovi Mozaici Skakutavi vrapci Puške i topovi, Čak i smrt U crveno obojena I Ona će nestati, Ali evo šta će ostati U trenu kada na trepavice padne sneg beli: Jorgan sa izvezenim bulkama Što prekriva dvoje ljubavnika Na velikoj poljani, Njihovo kupanje na lepoj mesečini Proročko strpljenje uzavrele koži i strasti Oblaci što jure iznad glava Protezanje poput lenjih mački Ljupko drveće u cvatu, Sve će to ostati, Hvatanje u zagrljaj onog drugog Kao za svet, Užarene lopte očiju koje smo voleli, Vođenje ljubavi među pregibima čaršava Otvor u svesti kao prozor na kome lepa žena stoji Sve će to ostati, A kada bljesne crveno i sve oboji Kao krv pod sabljom I Sve nestane na ovom svetu, Ostaće Stabla u beharu Miomiris kože ljubavnika što se grle Piju Poeziju čitaju U vrtovima nebeskim Nimalo uplašeni, Jer kada zažmurimo Vidimo ono što Bog želi, A to ostaje i kada nestane sve, Jer to je san Iz koga se ne budi.
Žena nije slabiji pol Moraš da me držiš na oku Inače ćeš propustiti momenat Kada razjapim čeljusti Poput divlje zveri, Propustićeš momenat Kada kidišem na mentalitet Gde se muškarcu sve dozvoljava Samo zato što je muškarac, Gde je žena sama kriva kada je tučena Psihički maltretirana Samo zato što je (varljiva) žena, Moraš da me držiš na oku Inače ćeš propustiti momenat Kada se obrušavam velikom brzinom Poput sokola Na ženski rod koji se sam blati Na devojke koje ne pružaju ruku I Ne pomažu jedna drugoj, Koje se muškarcima dodvoravaju Olajavajući svoje sestre Po bolu Po lepoti Po razumevanju Po srcu Samo zarad jednog muškog osmeha, Od patrijarhata Više me razočarava žena Koja pred njime dobrovoljno Kleči. Moraš da me držiš na oku, Pošto mene ne zanima Šta muškarci vole Šta žele Šta zahtevaju, Ne dotiče me njihovo ruganje feminizmu Pokušaji omalovažavanja bilo kog ženskog pokušaja napretka, Ne zanima me koliko sam Niti Da li sam Od njihove strane željena Voljena, Jer njihova krhka muškost Nikad neće odrediti Veličinu moje vrednosti, Moraš me držati na oku Jer takve ne jedem za doručak, Sa njima se igram, Iz puke dosade, Na tanjiru. Moraš me držati na oku, Ja obožavam frazu Tučeš se kao devojčica Sa obaveznom degradacijom, Jer devojčice se nikada neće tući Da bi povredile, Već da bi se odbranile I Zato Žena ne želi moć nad muškarcem Već nad sobom, Bilo bi lepo kada bi se to shvatilo, Ulazim u koštac i sa matrijarhatom Koji nije podesan Koji promoviše bes i mržnju, Jer priča o borbi Priča o ženi Govori o snazi i moći Koja mora pripasti svakoj jedinki. Moraš da me držiš na oku Dok patrijarhat štiti prepone, Iako me se ne tiče da ga dotaknem, Moj su vidik Vremena u kojima neće biti Sramote i krivice Isključivo za žene, Gde će seksizam prestati da bude interesantan, Gde će mediji prestati da nude jednoličan pojam lepote utičući na poljuljanje samovrednosti, Gde oblačenje neće doći ispod lupe Jer ono nije provokativno i bludno, Takve su vam misli, A to ćete već sa sobom rešiti, Moraš da me držiš na oku, Jer ja se raspravljam Sa ženama i muškarcima I Koristim se svim i svačim Da nešto promenim Kako mi se ćerka ne bi sutra izvinjavala svetu Što je postala brutalna, Opaka Žena. Moraš me držati na oku, Borim se za ono u šta verujem do kraja I Kao što životinje pokazuju zube Kao znak Vođstva Upozorenja Pretnje Podsećajući da se bilo kog časa te vilice Mogu sviti oko nečijeg vrata, Tako misli i o meni Kada god se nasmejem, Drži me na oku Jer nećeš nikad znati koji će mi sledeći potez biti I Seti se toga Kada o ženi kao slabijem polu Misliš. Dobrim delima. Jake žene su jake, Jer znaju ko su i šta su – Zato određuju pravila, Zato imaju standarde I Baš zato Jakim ženama ne možeš ništa Ako si moralno ili karakterno Slab.
Ivana Jovanović