JA… MOŽDA NISAM… Poznate me. Namrštenog. Nasmijanog. Kožu znate, zategnutu preko lica, kao preko bubnja. Znate ruku koja pruža, i ruku koja uzima, poznate moje zube, oštre, krnjave, zube kidače, znate da moram, i da ne mogu. Koračam poput tigra sred prašume sasvim običnom ulicom… Znate oči, vodenaste. Naopake. Pogledate u njih: a tamo pustinja, znate zavijanje utrobe što sve jezike zazivlje, poznate i suhe grudi, srce što ne bije, sjeme zaludno, glas dalek, ko iz groba, uz korijenje što se diže… Znate li, znate, rijeke rumene? Rijeke divlje. Rijeke koje ruše obale. A one toče, a one teku, u okean tako tih, tako stravan da ga ne možete zadržati. Ne možete brane podići. Ne možete ga flaširati. Ne možete njime ploviti. Nikakve koristi od njega. Poznate li… Poznate me.
ŽALOVANJE Siva poput njenih očiju je kuća žalosti. Siva kao grob. Tek otvoren. Siva kao njene usne. Ni daha kroz njih ne promiče. Kamoli osmjeha. Ni riječi. Ni zalogaja. Prelistavam album fotografija. Boje se mute, miješaju, čile, podržavaju crno-bijeli svijet. Bacam ih u ognjište, jednu po jednu, u sivi dim se stvaraju, lebde, tanahni oblačići, kroz mrki dimnjak srljaju ka nebu koje za naš jad odgovora nema. Nebo šuti. Sivo je kao njene oči. Negda sam govorio da su nalik na oči vučice. A nisu. Sive su poput tužnog mora poslije oluje, mora koje divlja u nama, mora koje mora provaliti krhke brane od žila i mesa, skršiti kosti, zatalasati preko neba ka obzorima koje ne znamo, u daleku zemlju što ju suze ne blaže, suhu, suhu i sivu, baš onakvu bez kakve bi se dalo i živjeti i umrijeti.
SMRT NEZNANCA Umro sam, a nisam to primjetio. Ništa nisam osjetio. Ne boli. Vid se ne muti. Ne vrti mi se u glavi. Ni drhtavice. Ni jeze. Ni noć mi ne prilazi. A opet, odnekud znam, znam da sam umro. Slušam prolaznike. Obraćaju mi se. Ni riječ ne razumijem. Govore nepoznatim jezikom. Zelenim jezikom. Osunčanim. Kišnim. Jezikom koji miriše. Jezikom koji smrdi. U njemu su rijeke. I planine. I oblaci. Vrtovi i smetlišta. A ja... Niti jedne riječi ne razumijem. Tako je to kada si mrtav. Svi se znoje. A ti, hladan kao led. Gladni su. A ti sit, da sitiji ne možeš biti. Ništa te do smrti ne može tako zasititi. Umro sam. Ni sna. Ni počinka. Ni tuge. Ni smijeha. Umro sam, a niko mi ne reče da sam mrtav. Nikoga da me utješi. Nikoga da me odrekne. Nikoga da ispuni moju samoću. Nikoga, prijatelju. Nije smrt bolest. Nije smrt nestanak. Ni početak. Ni trulež. Ni san bez snova. Smrt je samo jedno samotno mjesto.
PRIJATELJI Poznam više mrtvih nego živih. Kamo god se okrenem srećem nepoznate, nepoznata lica, u mene zure nepoznate oči. U tim očima se ogleda ćelava glava, obješeni podočnjaci, prorijeđeni zubi... Štošta sam izgubio usput... Prolazim kraj klupa na kojima sjede sjenke, s druge strane ceste dozivaju me, a nikoga ne vidim, u susjednom kafeu ruka koje nema podiže šalicu kafe ka usnama, usnama tako prozirnim da kroz njih nazirem zid obojen ispranom plavom. Što bih, sjedam i ja popiti kafu. Mrtvi zauzimaju stolice do mene. Govore. A ja ne razumijem ni riječi. Kako bih? Jezik je to od blata i sjenki. Od crva i nesanice. Truo je, kužan, odzvanja kao da su se u njemu stekla sva imanja i nemanja, sve zaludne želje, pohlepa i strast... Pijem kafu. Razgovaram, ne sa njima, obraćam se mome učitelju. A smrt šuti.
Adnadin Jašarević rođen je u Zenici 9. 3. 1967. Diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Kao novinar radio je u dnevnoj novini Oslobođenje, NTV Zetel i RTV Zenica. Direktor je Muzeja grada Zenice od 2007.
Osnovao je prvu bh školu stripa 1994. Uređuje ediciju Tragovima bosanskog kraljevstva, regionalne godišnje zbirke fantastičnih priča, te organizira istoimeni festival fantastične književnosti od 2006. Objavio je trinaest knjiga, između ostalih prvi bh roman epske fantastike. Redakcija dramskog programa RTV BiH priredila je pet radio-drama prema pričama Adnadina Jašarevića.
Za knjigu priča Kuća bez prozora dobio je nagradu MKM Zeničko proljeće za najbolju knjigu objavljenu 2007, te nagradu Fondacije za izdavaštvo. Dobitnik je nagrade Zaklade Fra Grgo Martić za najbolju bh dječiju knjigu u 2013, te nagrade za najbolju dječiju knjigu u regionu Mali princ (za Hrvatsku, Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu), kao i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za najbolju dječiju knjigu. Riječ je o knjizi priča za djecu Tamoiza.
Dobitnik je i Zlatnog pera, nagrade za najbolju neobjavljenu priču za djecu u BiH u 2015. Takođe je dobitnik nagrada NIŠP Naša riječ za najbolju priču, treće nagrade 2006. i druge 2016. Pripala mu je i nagrada Zlatni zmaj, koju dodjeljuje crnogorski Festival fantastične književnosti REFESTICON 2019. za doprinos objavljivanju, razvoju i promociji fantastične književnosti u regionu. Priređivač je posljednjeg izdanja izabranih priča Ćamila Sijarića Hiljadu i jedna noć (2014. u Crnoj Gori), te panorama kratkih priča sa Konkursa NIŠP Naša riječ u Zenici, Deset proljeća, 2006. Stalni je saradnik u časopisima Društva pisaca Život, te časopisa Bosanska vila, Motrišta i Krijesnica, Znak Bosne, Poezija. Priče objavljuje u regionalnim zbirkama priča u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Član je Društva pisaca BiH.
OBJAVLJENE KNJIGE:
- Merenje srca, poezija, 1989. – Kulturno prosvjetna zajednica Nedjeljko Radić, Zenica;
- U dvorani ogledala, priče, 1999. – Erudit, Zenica;
- Početak ruže, poezija, 2001. – Udruženje književnika ZDK, Zenica;
- Nedovršeni svijet, roman, 2002. – BZK Preporod, Zenica;
- Deveta umjetnost iz krivog ugla, eseji, 2004. – Udruženje književnika ZDK, Zenica;
- Poništenje ruže, poema, 2005. – BZK Preporod, Zenica;
- Nedovršeni svijet, roman, 2006. – Udruženje književnika ZDK, Zenica, II izdanje;
- Kuća bez prozora, 2008. – Zalihica, Sarajevo;
- Mit o Heleni, poezija u prozi, 2010. – Zalihica, Sarajevo;
- Društvo tragača, roman, 2011. – ZORO, Zagreb;
- U dvorani ogledala, priče, 2012. – Muzej grada Zenice, Zenica, II izdanje;
- Tamoiza, priče, 2013. – Fondacija Fra Grgo Martić, Kreševo;
- Družba stvarnih sjena, roman, 2016. – Festival Refesticon, Bijelo Polje, Crna Gora;
- Male pjesme u prozi, poezija u prozi, 2016. – Prosvjeta, Zenica;
- Meduzin pogled, price, 2017. – PLANJAX, Tešanj.
