Stajao je sam na pozornici i pogledom prelazio preko praznih stolica sakrivenih od svetlosti reflektora, stežući očne mišiće kako bi bolje video. Sem prosedog starca u zadnjem redu, u pozorištu nije bilo nikog.
Dobro ga je poznavao, ali je davno digao ruke od njega. „Svi su me napustili”, pomislio je. Taj čovek, jedini verni obožavatelj njegovih predstava, nije bio dovoljan da pokaže svu njegovu veličinu. Štaviše, vređao ga je.
„Bednik. Sedi sam u praznoj sali”, pomislio je.
‒ Gubi se odavde, starče! ‒ povikao je besno.
‒ Ali šta je sa predstavom, zar je neće biti? ‒ upita starac promuklim glasom.
‒ Hah ‒ podsmevao se umetnik ‒ Zar samo zbog tebe da glumim? Nisam ja bilo ko! ‒ uzvrati gordo.
Starac se međutim nije micao; samo se pristojno osmehnuo i ostao na mestu, strpljivo čekajući početak prvog čina.
Razjareni umetnik, uvređen njegovim osmehom, lupi potpeticama o pod i nestade iza zavese.

Iza pozornice, na kutijama prepunim pozorišnih rekvizita, sedeo je mladić atletske građe, odeven u crno odelo. Podigao je glatko lice i osmotrio umetnika.
‒ Loš dan?
‒ Niko ne ceni moju umetnost! Svi su me napustili! ‒ jadao se glumac.
‒ Kako to da napuste takvog glumca? ‒ dirao je nepoznati ranu.
‒ Ne znam! ‒ brecnuo se umetnik. ‒ Moj talenat je vanvremenski. Zaslužujem staru slavu.
Mladić se uspravi i nadvi nad njim.
‒ Onda glumiš pred pogrešnom publikom i u pogrešnom komadu. Ja ti mogu obećati novu slavu, veću i od stare.
‒ Ti mi možeš pomoći? ‒ lice mu se ozarilo.
‒ Naravno, ali tražim nešto zauzvrat.
‒ Bilo šta! ‒ pristade umetnik nestrpljivo.
‒ Zakuni mi se na vernost, i potpiši se ovde ‒ pružio mu je hemijsku i veliku crnu knjigu sa tvrdim koricama i požutelim listovima.
Umetnik pogleda knjigu pa bez razmišljanja zgrabi olovku i naškraba svoje ime na jednoj od stranica.
Sutradan je pozorište bilo puno, a kraj njegove predstave ispraćen je glasnim ovacijama.
Dok se klanjao zadovoljnoj publici, glumac baci pogled ka zadnjem redu, gde je prethodnog dana sedeo poznati starac. Njega međutim nije bilo. Na njegovom mestu sada se zadovoljno smešio mladić zaslužan za umetnikovu slavu.
Aleksa Kostadinović