BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
    • ČASOPIS
    • UDRUŽENJE
      • PROJEKTI
        • MATURA ZA SVE
        • ZA ZNANJE NIJE TEŠKO
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
      • GLASOVI SAVREMENE POEZIJE
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
      • SVETOSAVLJE
      • ODBEGLI POMOĆNIK DEDA MRAZA
      • PRIČE S HOROR RADIONICE
      • KONKURS ZA HOROR PRIČU
      • NAJLEPŠA MISAO ZA RAZVEDRAVANJE
      • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
      • TVOJA SLIKA ZVUČI POZNATO
    • INTERVJU
      • INICIJATIVE KOJE MENJAJU DRUŠTVO
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
      • „Сремчевим стопама кроз Ниш”
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • MEDIJI O NAMA
Menu

Damjan Stevović: „Ako smo dovoljno uporni i ako se držimo zajedno, možemo da procvetamo”

Posted on 17/11/202617/11/2026 by BEZ LIMITA

Inicijativa mladih za ljudska prava, uz pomoć likovnih umetnika i umetnica, „briše” govor mržnje iz javnog prostora. Jedan od umetnika čiji murali prekrivaju išarane fasade u glavnom gradu jeste Damjan Stevović. U intervjuu za „Bez limita” govorio je o inspiraciji za svoje radove, porukama koje umetnici ostavljaju na zidovima, reakcijama građana, ali i o tome šta ostaje iza murala i koliko umetnost može da utiče na prostor u kojem živimo i ljude koji ga svakodnevno koriste.

Kako koristiš umetnost kao sredstvo borbe protiv govora mržnje? Svesni smo da veliki broj ljudi samo prođe pored poruka mržnje, ne odobrava ih nužno, ali na njih ni ne reaguje. Na koji način umetnost može da ih podstakne da ne budu samo nemi posmatrači?

Kao i svi mi, i ja sam samo prolazio. Ipak, imao sam u vidu da sam umetnik i da mogu to da uradim i da ulepšam taj prostor, međutim, bio mi je potreban neki budžet, jer kao student nisam mogao da pokrijem tolike troškove materijala. Bilo bi lepo da neko može to da pokrije. Slučajno sam saznao za ovu inicijativu i projekat.

Meni glavna stvar tu nije bila borba protiv govora mržnje. Ja sam sve to radio u avgustu, pre izbora. Bio sam svestan šta krečim i zato sam radio u pet ujutru, da ne bih ušao u neki problem s kim god, da me neko ne prijavi iako sam imao sve dozvole.

Jedna od ideja zašto radimo murale, a ne samo krečimo zidove i fasade, jeste to što je Inicijativa za ljudska prava to ranije radila, ali se bukvalno stvaralo novo platno za novi govor mržnje ili nešto slično. Onda smo odlučili da radimo murale jer će možda ljudi imati veću svest o tome da ne bi trebalo samo da prežvrljaju nešto preko toga.

Videli smo na primeru kada su ljudi samoinicijativno krečili kuće, prolaze i zgrade u svom kraju, ali su drugi ponovo počeli da žvrljaju preko toga. Još uvek se nije taj mentalitet promenio, da ne treba nečiju zgradu samo išvrljati. Ti murali možda ulepšavaju naš prostor, da neku boju donesemo u grad, ali ne bih rekao da se time borim protiv govora mržnje. Samo sad je vreme za nešto lepo, za ljubav, za dobrotu.

Na koji način umetnički izraz može da odgovori na uvredljive grafite, diskriminaciju i poruke netrpeljivosti u javnom prostoru? Da li umetnost samo prekriva takve poruke ili može da doprinese promeni načina na koji ljudi razmišljaju o njima?

Kada prolazite kroz grad, recimo kroz Zeleni venac, kroz tunel ili svoj kraj, i vidite govor mržnje, to vas iznervira i ta negativnost počinje nesvesno da utiče na vas.

Dosta ljudi mi se javilo i reklo koliko im je lepo kada vide moj mural dok kreću na posao, u školu, na fakultet ili do prodavnice. To je mali momenat sreće. Baš mi je nekako lepo, ulepša mi početak dana, sredinu dana, ceo dan ili nedelju. I to jeste poenta. Nekome je to ulepšalo dan i nasmejalo ga, a onda će i on da se nasmeje nekom drugom, da pomogne drugoj osobi, da pomogne nekom psu koji je gladan ili da ga odvede kod veterinara, da pomogne komšiji, pa će možda zajedno nešto da okreče.

Mislim da je to nešto malo pozitivno oko nas, što je možda nesvesno, ali stalno reaguje sa nama. Iako nećemo skroz direktno stati ispred njega 15 minuta, videćemo ga, obratićemo pažnju. Mislim da polako menja svest, ali biće potrebno više murala, lepih zidova i više vremena da se sve to promeni, ali ipak, korak po korak.

Zašto si se odlučio za motive antičkih skulptura i cveća, a ne recimo za portrete poznatih istorijskih ličnosti? Kakvu simboliku nose ti motivi i na koji način želiš da se ljudi prepoznaju u njima?

Možda bih najpre odgovorio na to zašto nisam koristio naše heroje. Vidim da to dosta ljudima smeta. Imamo i dosta njih, ali to ne znači da ne treba da se rade takvi murali. Mene trenutno to ne interesuje toliko, jer mi je to samo preslikavanje nečijeg portreta.

Još jedna glavna stvar jeste to što kada radimo nekog Teslu, Đokovića ili Nadeždu Petrović, mi njima možemo da se divimo kao našim velikanima, ali isto tako ne možemo da vidimo sebe u njima. Poenta ovih antičkih skulptura jeste upravo u tome da su dovoljno stare i da retko ko prepoznaje lik te skulpture. Neke jesu likovi iz grčke mitologije, neke su samo meni bile zanimljive. Ideja je da mi možemo da se prepoznamo u njima, da kroz tu priču, ako su videli na društvenim mrežama nešto o nekoj skulpturi ili je samo vide, povezivanje boja i cveta koji je njima bitan nešto probudi u njima. Da mogu da se povežu sa muralom, da u njemu prepoznaju sebe i da on predstavlja sve nas kao narod.

Ideja skulpture i cveća jeste u tome što je ceo Beograd poprilično u betonu, a opet, ako taj beton nije najbolje odrađen, imamo travke koje prolaze kroz te pukotine. Ideja je da ako smo dovoljno uporni i ako se držimo zajedno, možemo da procvetamo kroz taj kamen ili mermer. To je neka ideja koja predstavlja sve nas i našu konstantnu borbu, bilo da su u pitanju studenti ili životna borba. Neko ima neku muku koja ga muči, ali može da izgura i da uvek gleda druge oko sebe.

Tvoji murali obiluju simbolima – pored motiva iz mitologije, tu je i cveće koje ima svoj simbolički jezik, bilo da je reč o nezaboravku, lali ili ljiljanu. Koliko ti je važna simbolika cveća i šta si njime želeo da poručiš posmatračima?

U većini slučajeva, kada radim, prvo smislim rad, kako bih hteo da izgleda, šta bih hteo da ukomponujem, pa onda polako na to spajam koncept, dodajem ideje i razvijam ih. Gomila tog cveća ima niz značenja na koja mogu da se pozovem, isto kao i kod skulptura. Narandžasta, na primer, predstavlja Afroditu, a možemo na milion strana da odemo kada je reč o tome kako ću da predstavim Afroditu i kakve odnose ona ima sa svetom paukovog ljiljana (Spider Lily).

Tu je opet ta umetnička sloboda. To nije neki akademski rad i ja ne moram da se pozovem na sve, već na ono što je meni interesantno, što mi se dopada i što želim da predstavim kroz taj rad.

Kakve su reakcije ljudi na tvoj rad? Sa kakvim komentarima si se do sada najčešće susretao?

Ja jesam počinjao ranije da već kada budem na pola murala i da ljudi, kad krenu da izlaze iz kuće, vide nešto lepo, da ne radim neke žvrljotine, da ne radim samo slova. Znaju oni kako je njima izgledao taj zid. Nisam ja uzimao samo zidove zgrada i radio nešto svoje, nego sam na nešto što njima tu stoji godinama stavio nešto lepše, jer će svakako neko doći i žvrljati.

Međutim, ima ljudi koji prolaze i imaju svoje mišljenje.

Retko kada je bilo nekih loših komentara. Kroz društvene mreže mnogo više ima pozitivnih komentara koji preplave negativne. Negativni su nekako uvek vulgarni i glasni, pa ih primetimo, a mnogo više ima pozitivnih komentara. Ljudi su svaki put bili oduševljeni kad prođu. Vidim i komentare ljudi: „Hvala što si nam ulepšao zgradu”, „Nisam znao da si ti”. Tako da je baš lepo videti taj pozitivan uticaj koji ima na ljude.

Da li je bilo nekih poruka ili natpisa na zidovima koje si poželeo da ukloniš ili prekriješ svojim muralima, posebno onih koji promovišu govor mržnje, netrpeljivost ili šalju negativne poruke?

Ne baš nešto specijalno. U suštini, poruke su bile prilično iste. Bilo je nekih poruka koje sam želeo da prepravim, homofobičnih, rasističkih i seksističkih, ali neke nisam uspeo da pronađem. Ja bih prvo osmislio dizajn murala, a tek nakon toga birao zidove i prostore na kojima će biti oslikani. Zbog toga se dešavalo da neki zidovi jednostavno ne odgovaraju za realizaciju murala – neki natpisi su bili na žardinjerama ili ispod prozora, pa tu nije bilo moguće postaviti mural.

Sada je malo drugačije, jer ljudi prijavljuju zidove koje žele da im se ulepšaju, a umetnici unapred znaju na kom zidu će raditi. Tako je mnogo lakše jer mogu da oblikuju ceo dizajn na osnovu konkretnog zida.

Šta ostaje iza murala?

Ta poruka. Jednostavno, da imamo svest ne samo o tome da ulepšamo prostor u kome živimo, nego i da se brinemo o njemu. Da ne bacamo đubre sa strane, da ne šaramo zidove, da ne razbijamo fasade ili lepimo nalepnice na znakove na putu ili nekome išaramo izlog. To je zajednički prostor o kome treba da se brinemo.

Razgovarale: Jelena Jocić, Lana Stanisavljević

Fotografije: Mateja Marić

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • новембар 2026
  • октобар 2026
  • септембар 2026
  • август 2026
  • јул 2026
  • јун 2026
  • мај 2026
  • април 2026
  • март 2026
  • фебруар 2026
  • јануар 2026
  • децембар 2025
  • новембар 2025
  • октобар 2025
  • септембар 2025
  • август 2025
  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • ETNO
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INICIJATIVE KOJE MENJAJU DRUŠTVO
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • Odbegli Deda Mrazov pomoćnik
  • OGLEDANJA
  • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • Radionice Zvonka Karanovića
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
©2026 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com