BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
    • ČASOPIS
    • UDRUŽENJE
      • PROJEKTI
        • MATURA ZA SVE
        • ZA ZNANJE NIJE TEŠKO
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
      • GLASOVI SAVREMENE POEZIJE
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
      • SVETOSAVLJE
      • ODBEGLI POMOĆNIK DEDA MRAZA
      • PRIČE S HOROR RADIONICE
      • KONKURS ZA HOROR PRIČU
      • NAJLEPŠA MISAO ZA RAZVEDRAVANJE
      • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
      • TVOJA SLIKA ZVUČI POZNATO
    • INTERVJU
      • INICIJATIVE KOJE MENJAJU DRUŠTVO
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
      • „Сремчевим стопама кроз Ниш”
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • MEDIJI O NAMA
Menu

Lutam rasut po svetu celom (Sava Videnović)

Posted on 19/11/202619/11/2026 by BEZ LIMITA
Godovi

Čeljust mi je prošlost
čije sam zube iskrunio do korena
jedući sopstvene snove
Na panju proničem buduće dane
i sazivam gozbe
za koje se brijem o strme litice
Od kosti koja najviše žulja
brusim nož
Nek išiklja svu krv iz uspomena
Naslepo napipavam
kroz sopstvena rebra
zgasle rane pune pepela
na mestima gde su nekad zvezde sjale
Ništa da upali vatru
nad kojom bi makar ruke stale
Iako su vatre
iznutra neprolazne
Kenotaf za žive

Napijen od žeđi,
kao od stabla
pod trulim plodom,
isušen struk.
Želim da jurim kroz tvoje misli
kao strela,
razapet,
da budem nečujan huk
i da se zarijem u svaki deo tvog tela.
Želim da budem divlja reka,
počevši od kapi,
nabujavši iz potoka,
koja preti da poplavi
i sruši sve brane
tvog krvotoka.
Eol koji ti pomera kosu
da otkrije vrat,
onaj suludi trzaj pred san,
nad uvom pripijen šapat
koji se pretvara u uragan.
Sve to mogu biti ja, obećavam.
Samo ne mogu da budem zaborav.
Noći krvare tvoj miris
kroz pukotine neba
gde samo su tmine.
I vazduh se guši,
krkljajući tvoje ime.
Ja smeo bih da se zakunem svime
da čujem odnekud
tvoj glas,
kako dopire iz daljine.
Vreme je podlo prekrilo velom sećanja na
tvoj lik.
Sad lutam rasut po svetu celom
i živim i mrem od sećanja tih.
Znam, nema mi spasa.
Uzalud zavijam,
ričem i cvilim –
reči bez glasa.
I kao zver uhodim
sva mesta prazna
na kojima smo nekada zajedno bili.
Ko to baca sidro u nebesa?
Naše trulo truplo tek uči da tone.
Ne stružite rđu sa živoga mesa,
ne teglite s dna usle milione.
Strmoglavi pad odozgo nam vreba.
Stide nas se tamo svi koji nas vole.
Taj uspon slobode nama i ne treba –
lakši su nam lanci što nas vuku dole.
Ko to vije iskrom usred mučne tmine?
Bosi žulje zemlju korakom što kleca.
Nismo mi dorasli za takve visine.
Kloni ih se, sine – to su samo deca.
Mi to dobro znamo: od pesme se gine.
I za smrt od pesme pesnik da se krivi.
Te pevamo samo sve reči tišine –
al’ kad umre pesma,
pesnik tek oživi.

Biografija autora:

Sava Videnović rođen je 1994. godine u Knjaževcu. Uz profesionalno angažovanje, bavi se književnim stvaralaštvom, pre svega poezijom. U svojim pesmama istražuje teme egzistencije, identiteta, metafizike, prošlosti i ljudske prirode, kao i odnos pojedinca prema sebi, drugima i svetu koji ga okružuje. Njegovo stvaralaštvo obeleženo je preispitivanjem granica između ličnog iskustva, filozofskog promišljanja i duhovnog nasleđa. Pored književnosti, bavi se muzikom kao gitarista, autor muzike i tekstopisac u svom.

Njegove pesme objavljene su u zbirkama poezije. Trenutno radi na svom prvom romanu. „Poeziju pišem kao pokušaj da sačuvam nekoliko dostojnih misli koje vremenom blede i izmiču, i memorije koje me iznova izdaju. Reč je izabrala mene da joj robujem, a ja izabrah nju da joj služim. Iako svestan da je poezija pogubna za onog ko je piše, jer, da bi nastala, nešto u stvarnosti mora prvo da umre, smatram da bi me mnogo brže ubilo da svoje misli zadržim da kipte u meni. Zato za krivca, a istovremeno i saučesnika u sopstvenom ubistvu, optužujem prazan papir, unapred svestan da je moj hir već osuđen na propast, pa neka sagorimo zajedno.”

Fotografije: Simon Timchenko, Unsplash

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • новембар 2026
  • октобар 2026
  • септембар 2026
  • август 2026
  • јул 2026
  • јун 2026
  • мај 2026
  • април 2026
  • март 2026
  • фебруар 2026
  • јануар 2026
  • децембар 2025
  • новембар 2025
  • октобар 2025
  • септембар 2025
  • август 2025
  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • ETNO
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INICIJATIVE KOJE MENJAJU DRUŠTVO
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • Odbegli Deda Mrazov pomoćnik
  • OGLEDANJA
  • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • Radionice Zvonka Karanovića
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
©2026 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com