Sat od dima Gubim s tobom dane, mala kazaljka nikako da na nekom broju konačno stane, vrtiš se po nekom nenapisanom pravilu i nista ne meriš, samo mi kradeš vreme, stvaraš tenzije, nepotrebno praviš breme. Svi se upravljamo prema tebi, lažemo jedni druge da čekanje vredi i tako čekamo nešto što navodno tek treba da dođe, a ni ono staro još prošlo nije. Livada travu još uvek podmuklo krije, sunce oblake umiva, a mi svi nepomično stojimo i glumimo posmatrače neme dok njima upravlja sat od dima. On meri samo ono što ne ume da traje, nema pojma o vremenu i ne sluti kad nastupa leto, a kad zima. Svima nama upravlja jedan takav sat. Sat od dima.
Autorka: Ema Rovčanin
Naslovna fotografija: Yiyu Chen, Unsplash
Prelijepa pjesma, svaka cast za talentovanu autorku 💗
Divno! Bravo! 🙌👏
Ma svaka čast! Kakva metafora, savršeno malena.