Učili su nas da se ljubav izgovara kao zdravica – da se podigne čaša, da se kaže glasno, da se nazdravi svijetu. A ja sam je učio tiho. U načinu na koji ti sklanjam kosu s čela, kao da pomičem oblak s jedinog neba koje imam. U tome što pamtim kako piješ kavu, koliko šećera dodaješ danima koji su gorki. U tome što šutim kad bi riječi bile oštre kao staklo u ustima. Ljubav, vidiš, nije velika rečenica. Ona je mala stvar koja uporno ostaje. Kao miris vina na usnama nakon dugog razgovora. Kao ruka koja ne traži ništa osim da bude tu. Možda je nikada neću izgovoriti onako kako svijet očekuje – uz vatromet, velike riječi i glasnu večer. Ali ako jednog dana sve utihne, a ti ostaneš kraj mene, znat ćeš: ljubav sam rekao svime što nikada nisam morao izgovoriti.
Biografija:
Marin Buovac (1984) hrvatski je književnik, profesor njemačkog jezika i književnosti, diplomirani arheolog, prevoditelj i kustos iz Zadra. Autor je niza knjiga poezije, proze, književnih kritika, feljtona i putopisa. Njegova djela objavljivana su u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje su doživjela književnu afirmaciju, te mu donijela brojna priznanja i nagrade. Tijekom rada uređivao je različite publikacije i medije – listove, novine, glasila, portale i novinske rubrike. Aktivan je organizator i sudionik književnih i kulturnih manifestacija. Djeluje u kulturnom i javnom životu kao član Kulturnog vijeća Grada Zadra i Zadarske županije. Uz književni i znanstveni rad, djeluje na području glazbe i likovnih umjetnosti.
Nalosvna fotografija: Kateryna Hliznitsova, Unsplash