Film „Heroji Halijarda”, ratna drama u režiji Radoša Bajića inspirisana najvećom pojedinačnom akcijom spavanja američkih i savezničkih pilota krajem Drugog svetskog rata, govori o dobročinstvu srspkog naroda u vreme ogromnog siromaštva, gladi i razorene zemlje. Priča o ovom važnom istorijskom događaju ispričana je kroz prizmu porodice Jović, a lik koji je ostavio poseban utisak na nišku publiku je lik Dušanke, požrtvovane majke koju tumači Nela Mihailović.
Koliko je uloga Dušanke Jović bila zahtevna za građenje? Ima li sličnosti između Vas i Vaše junakinje?
Mislim da je u svakoj srpskoj ženi, negde u genetskom kodu zapisana takva žena, takva majka. Nije bilo teško zato što je Radoš to jako dobro napisao, napisao je jako dobre karaktere na papiru i nije bilo teško igrati ih. Potom u saradnji sa njim. Mi se jako dobro poznajemo, dugo sarađujemo, jasno mi je bilo šta igram. A koliko ima sličnosti sa mnom, mislim da Dušanka ima sličnosti sa svakom ženom koja je živela na ovim prostorima.
Kroz karijeru ste mnogo puta tumačili ulogu majke. Po čemu je ova uloga drugačija i šta ste od nje naučili?
Ne mogu to tako nazvati – da sam iz Dušanske nešto naučila. Ja sam je stvarala, ja sam je sklapala, kockicu po kockicu. To je tragedija jedne majke u nekm specifičnim istorijskim okolnostima; samim tim se ona razlikuje od nekih drugih majki koje sam ja igrala. Zapravo, ako hoćete, glumac iz svake uloge nešto ponese ili nauči. Dušanka je samo još jedan lik koji potvrđuje da su majke i sa ovih prostora i majke globalno, stubovi porodice i samim tim i društva. Majka. Mislim da ne postoji ni snažnija ni ljubavnija reč od te reči.
Kako se porodična tragedija oslikava na Dušanku?
Najtragičnije moguće. Izgubila je dete, šta posle toga reći?
Glumac Žarko Laušević Vam je bio direktni partner u filmu. Kako je izgledala saradnja i po čemu ćete ga pamtiti?
Po velikom profesionalizmu, po tome što je on bio divan, topao, nežan čovek i partner. Neko ko je samim prisustvom u kadru sa tobom ti daje neku novu snagu i energiju kojom i sam počinješ da zračiš.
Gledaoci će imati priliku da nakon filma pogledaju i seriju. Po čemu se serija razlikuje od filma?
Nema mnoge razlike osim što su priče na neki način zaokruženije u seriji, jer svaki lik ima više prostora, ali poruka je ista u i fulmu i u seriji.
Kakve ustiske nosite sa Filmskog festivala u Nišu?
Uvek predivne. Obožavam nišku publiku – to je najbolja filmska publika na svetu!
Stevan Stevanović, Jelena Jocić
Foto: Кristina Mitrović