Oteli se Oteli se, kažu Nestali u nepoznatom Izgubili razum A kako ako zvuče smisleno? I čuješ I vidiš I osetiš I okusiš Stvaraju Šalju svoju tvorevinu Kroz sve ravni postojanja A ti to sve spoznaješ I čuješ I vidiš I osetiš I okusiš Iako ne znaš kako Shvataš da nije ni bitno Jer je sad već kasno Uveliko se otimaš Nestaješ u nepoznatom Kao da gubiš razum A zvučiš smisleno I nastavljaš da budeš I stvaraš Šalješ svoju tvorevinu Kroz sve ravni postojanja
Pobegni Pobegni Traži se Vidi sveta koliko želiš Proputuj Upoznaj nove narode Nove pojedince Doživi sitne ljubavi Pusti nek se nove priče pišu Nova putešestvija Novi stihovi Oseti šta znači imati Shvati težinu nemaštine Napusti svoj posao Stvori drugi izvor zarade Preispitaj svoje korene Pre nego što ih prihvatiš Dozvoli sebi ranjivost Ne plaši se ni da povrediš Dovedi u pitanje svoje odluke I oprosti sebi zbog njih Saznaj šta oproštaj znači I kad shvatiš da nemaš kuda Osim sebi Prestani da bežiš I tražiš se Vrati se I stvori se
Za njih se priča da vole noć Za njih se priča da vole noć Kad se mesec jasno vidi Tek iznad granice Gde se nebo i zemlja susreću Uzemlje svoja stopala U vlažnu travu ispod Puste svoje reči Da ih vetar ponese Ne bi li ih još neko čuo Poput šapata koji dopire niotkuda Pa naćule uši Ne bi li čuli Da li još neko šapuće vetrom Ima li još sličnih njima Koji tragaju nepoznatim Neistraženim prostranstvima
*
Predrag Filipović rođen je u Novom Sadu 1983. godine, gde je odrastao i završio školovanje, zaključno sa Fakultetom tehničkih nauka na usmerenju za Inženjerstvo i menadžment u medijima. Pisanjem se sporadično bavio tokom celog života, većinom prozom, iako je stihove pisao za muziku, koja je, pored animacije, i dalje prisutna umetnost u njegovom životu.
Naslovna fotografija: Unsplash
Fantasticno napisano. Reci mu teku pozivajuci na povratak sebi, svojoj dusi.
Bravoooo momak 👏