I Etiketirani kao sinovi ubica, Dečja lica poslata Da skaču s litica Ubeđeni da će im tokom pada Porasti krila. I gde im je pamet bila? Etiketirali su nas kao sinove ubica Iz licemerja I želje za veće parče blata. I ova generacija odbačena od bratstva. Svi sedimo u neprijatnoj tišini Posle svađe roditelja. Rođen sam ja posle tog braka, I nije mi jasno kako smo mogli da Pucamo na brata Zbog blata i prašine. A sada, ove postapokaliptične tišine Plaše me. Imamo šanse Da naučimo iz grešaka, Oprostimo se od predaka I upoznamo naše sinove i ćerke I evo sada vam obećavam, Etiketirani smo kao sinovi ubica, Ali daćemo sve od sebe, da etiketa Ne postane štafeta, Već ožiljak Koji će zarasti.
II Stojim na litici, Zamišljam kako u svakoj prilici Nalik na ovu Svojim hrapavim jezikom I njegovom čvoru Vrlo lako mogu da se predam ajkulama U zgrušenom moru. Ne želim da se vraćam nazad A još manje da se bacim u more, Moram da letim, Da mi ne bi ostale samo večne zore Koje dan nisu dočekale. A nisam siguran da li znam da letim.
Ognjen Ranđelović
Naslovna fotografija: Teun Voeten / Twitter