Predstava „Magbet” Jagoša Markovića otvorila je ovogodišnji festival balkanskog kulturnog prostora „Teatar na raskršću”. U ulozi Magbeta publika je gledala Nebojšu Dugalića, koji ističe da je ovo delo aktuelno i danas jer je Šekspir u svom veku progovorio za sve buduće vekove, te, ako želimo da saznamo bilo šta o svom vremenu, on je najpouzdanija putanja.
Šekspir je ovu dramu pisao pre više vekova, a čini se da je aktuelna i danas. Kako Vi na to gledate?
Ona je aktuelna u svim vremenima jer je tu pojedinac suočen sa izazovima kako sopstvene snage tako i putevima koji mu se otvaraju. Mi u „Magbetu” vidimo kako čak i onaj najčestitiji, najiskreniji, najpožrtvovaniji čovek na dolazak snage, koja, u stvari, krije strašne zamke, sve manje postaje svestan moralne odgovornosti, jer nekako količina snage uvek rezultira manjkom moralne odgovornosti.
Po čemu se ova uloga izdvaja i šta ona Vama znači?
Šekspir je neprestani resurs kome je neophodno vraćati se stalno jer on je još tada u svom veku progovorio za sve buduće vekove sve ono što se tiče društvenih dešavanja i individualne psihologije. Progovorio je čoveka u svakoj graničnoj situaciji, tako da, ako hoćemo da saznamo bilo šta o svome vremenu, on je najpouzdanija putanja da se i o sami sebi pitamo.
Šta ste saznali o sebi tumačeći lik Magbeta?
Saznajem neprestano, zato što sve te reči neprestano rezoniraju. Nikada predstava nije bila ista jer se ja trudim da se prepustim samoj sili njegovih misli koje onda oblikuju interpretaciju i tu svest o kojoj pitate. U zavisnosti od toga kako kada izgovorim koju rečenicu, uvek saznam ponešto novo.
Jeste li pronašli kakvu sličnosti između sebe i lika koji tumačite?
Glumci se nikada ne bave time koliko liče na svoje likove, već se bave oživljavanjem tih likova. Možda je zanimljivije i bolje kada ti likovi manje liče na svog interpretatora, zato što onda glumac imapriliku da napravi neku transformaciju i istražuje u prostorima koji su daleko od njega, a opet mora postojati neki adekvatan energetski resurs koji glumac mora posedovati da bi se upustio u tumačenje nekog lika.
Predstava otvara „Teatar na raskršću”.Kakva su Vaša očekivanja pred večerašnje izvođenje?
Očekujem da pre svega podelimo Šekspira i da se dogodi Šekspir između nas. Sve drugo je manje važno jer mi tu služimo Šekspiru, a zapravo preko Šekspira služimo međusobnom susretu.
Za ulogu Magbeta osvojili ste nekoliko značajnih nagrada na festivalima. Očekujete li da se to ponovi i u Nišu?
Nikada ne igram sa očekivanjem nekih nagrada, ja igram zato što volim da se igram pre svega, potom i zbog toga što volim da tu igru delim sa ljudima koje to zanima. Igra je možda ono najvažnije što treba u svim teškim vremenima sačuvati jer ona nam pruža koliko-toliko neko osećanje živosti i snage. Ako se zaigramo oko nečeg što nam još donosi neki smisao, onda utoliko utešnije po sve nas.
Razgovarala: Jelena Jocić
Fotografije: J.Jocić