Kultni pozorišni komad „Ženski razgovori”, rađen po tekstu Dušana Radovića, nikog ne ostavlja ravnodušnim. Smenjuju se gradovi i ljudi, ali osećaj čiste radosti i iskrenog zadovoljstva sa kojim publika napusti salu ostaje nepromenjen. Vesna Čipčić, Svetlana Bojković i Milan Caci Mihailović nastupaju sa istom predstavom gotovo četrdeset godina, a opet svakom izvođenju pristupaju kao da je prvo, jer, kako glumci kažu, tajna ove predstave ne leži samo u vanvremenskom tekstu već i u tome što svaki put na scenu izlaze punog srca.
„Na sceni smo trideset devet godina, skoro četrdeset. Osećaj je božanstven, zadovoljstvo je ogromno; pritom se mi divno družimo i međusobno volimo i poštujemo, te i ne čudi da trajemo ovako dugo”, za „Bez limita” priča Vesna Čipčić, nakon izvođenja u Jagodini.
Za četiri decenije se, ističe glumica, nije mnogo toga promenilo, jer je pisac bio vrsni poznavalac ljudske duše: „Duško Radović je to tako vispreno, tako tačno napisao, kad je u pitanju muško-ženski odnos, da kada su bile u pitanju neke zakonitosti, onda je tako i danas. Nešto se malo promenilo, ali mi igramo autentično – onako kako je Duško napisao, pa onda i u ovoj našoj predstavi nema nekih velikih noviteta.”
Tekst je aktuelan i toliko godina kasnije, a Vesna kao razlog vidi to što se svakom novom izvođenju raduje kao prvom, a na scenu, kao i njene kolege, izlazi punog srca, što publika oseća. „Ja sam mnogo predstava igrala po petnaest, dvadeset godina, ali da četrdeset godina igrate jednu predstavu, da niste umorni od te predstave, da vam je i dalje drago i punog srca dođete na scenu, pa to je najveće zadovoljstvo”, zaključuje Vesna.
Jelena Jocić