Ulica Orlovića Pavla u Nišu skriva jedan poseban kutak gde igra nikada ne prestaje, a lutke, najbolji prijatelji svake devojčice i dečaka, nikada ne prestaju da budu njihovi saputnici. Najstarija stanovnica Muzeja potekla je iz Francuske i već punih 400 godina priča svoju priču.
Više od šest stotina lutaka pronašlo je svoj dom u niškom muzeju. One su mnogo više od eksponata na policama – svaka od njih pripoveda o jednom vremenu: o društvenim prilikama u kojima je nastala, o modi, ukusima, ali i o tradiciji koje su je oblikovale.
Najviše imamo lutaka iz XX veka, ali se one međusobno razlikuju po izgledu, materijalima i nameni. Na njih je uticala ideologija decenije u kojoj su nastale, kao i zemlja porekla. Sovjetske lutke se razlikuju od francuskih ili italijanskih. Neke prikazuju starost, neke detinjstvo. Neke su vesele, druge mistične. Sve su to samo delovi onoga što trenutno nudimo i što planiramo da ponudimo u budućnosti, objašnjava Milica Vučković, kreativna direktorka.
Posebne su i po načinu na koji su stigle u Muzej – svaka ima svoju priču o putovanju, poklonu ili slučajnom otkriću.
Veliki broj lutaka otkupili smo od jedne kolekcionarke. Pomislili smo da svet te lutke treba da postanu vidljivije, da im se udahne novi život. Sama odluka o Muzeju spontano je otvorila i druge vidove nabavki: deo lutaka ušao je u Muzej kao poklon, druge smo pronalazili na manje i više neverovatnim mestima, a zahvaljujući vrednim rukama volontera, one su ponovo dobijale autentičnu garderobu, frizure, ukrase. U narednom periodu sledi još zanimljivosti u pogledu nabavke koja pored epohe u kojoj je lutka „rođena”, takođe formira lični istorijat svakog muzejskog eksponata, navodi sagovornica.
Iako se lutke najčešće vezuju za pozorište, a Niš se s ponosom može pohvaliti jednim takvim, Muzej lutaka postoji kako bi pružio dom svakoj od njih, bilo da je stvorena za scenu ili da je nekada bila verna saputnica nekom detetu.
Lutke se često povezuju s lutkarskim pozorištem, ali one su postojale mnogo pre nego što se pojavila i razvila pozorišna umetnost lutkarstva. U našem Muzeju upravo o tome i govorimo – kada su se pojavile prve lutke, čemu su služile, kako su bile povezane s običajima, vaspitanjem i životnom filozofijom. Naš Muzej i Pozorište lutaka su partneri – najpre smo uspostavili saradnju sa Pozorištem i veoma smo im zahvalni na pomoći i podršci. U Muzeju su izložene i pozorišne lutke koje nam je Pozorište poklonilo, na čemu smo beskrajno zahvalni, ističe Milica.
Muzej nudi jedinstveno iskustvo i onima kojima su lutke najbolji prijatelji, i onima koji žele da se prisete kako je izgledao onaj bezbrižniji period njihovog života.
Verujemo da će naš Muzej doneti mnogo toga novog u život grada – za odrasle, to će biti povratak u detinjstvo i podsetnik da u duši ostanu deca; za decu – zona za istraživanje, igru, kreativno učenje i izražavanje; rečju – centar za druženje, razvoj kreativnosti i savremenog narodnog stvaralaštva, poručuje ona.
Iako Muzej predstavlja svojevrstan povratak u prošlost, u njegovom opremanju volonteri su koristili savremene alate i tehnologije.
Treba reći i to da smo prilikom osnivanja Muzeja koristili elemente veštačke inteligencije – na primer, za razvoj muzejske koncepcije i pozorišnog salona. Tako iskorišćena digitalna era u kombinaciji sa ljudskom toplinom, lucidnošću i duhom garantuje kvalitet i nadahnuće – ovo drugo, složićemo se, nasušna je potreba živog bića, neophodni element da bi se osetila punoća i radost življenja, zaključuje kreativna direktorka.
Punu radost življenja osetiće svi koji zakorače u Muzej bilo da su to oni koji žele da se bar na trenutak vrate u detinjstvo i podsete svojih davnih prijatelja, ostavljenih negde na putu odrastanja; deca koja žele da proniknu u prošlost svojih lutaka; istraživači željni znanja ili putnici namernici u potrazi za inspiracijom.
Priredila: Jelena Jocić
Fotografije: Maja Aćimović/ Bez limita Niš