STANICA ZA OSTAVLJENE      Umorna mi duša od ćutnje  Kao cvijetak bez vode uvela, Zadrhtala u samoći tijela, Od čekanja moj duh mre. U meni godine nemirne Kao jesenje lišće šušte, Žele da krenem Putevima znanim, Da tragove drage oči naslute. Sjetim se prije nego svane Da život prevarim, Zastanem i predložim Da mjenjamo korake … Настави са читањем Mjenjamo korake za preostale dane (Željko Perović)