Pesme iz zbrike „Tiha svilenost”; Cetinje: Ouroboros, 2021;
USPAVANKA B[L]UDNIH
Orijent ne umije da se veseli
slatkoj anarhiji tijela
– zato što je prevazišao tijelo.
Aleksandrijski kvartet [Justina]
Lezimo gdje smo se zatekli večeras,
pod zvijezdama, na kamenu, na snijegu,
sva je vasiona svila i tišina.
Grlimo se satima
i liječimo od samoće.
Pusti ih nek jure
po pijacama
nek sabiraju oduzimaju
bore se s vjetrom
domišljaju ledom
nek izgledaju
nek ih vide
žene kose oprale
malim skupim sapunima
muškarci pustili brade
i izgledaju poslovno, ozbiljno, pouzdano
svi jedni na druge liče
pod crvenim kapama
i u metalnim oklopima
pusti neka se kotrljaju
pusti neka jure
pusti neka kupe
pusti neka plate
s kafe na kafu
od trgovca do kuvara
nek im njihova predvidljivost mala
sigurnost i motivaciju svira
korak čvrst da im da
a ti samo
lezi još malo.
Budi sa moje lijeve strane
Budi bezuslovan
Apsolutan
Neodlaziv
I obećavam
Čim zora zarudi
Upalićemo svjetla
I rastaćemo se.
U ime poretka, zdravlja i napretka!
Oprštajne orgulje odjekuju nad gorama
posljednji put
tihih kamenih ljubavnika.
LUNARA DEVET, NAJČUDESNIJIH Iako te ne poznajem, iako te ne vidjeh, ovo je prvi put da vjerujem snu [pravo iz stomaka]. Bezimeni, bez lica, stapamo se u zrak. Slutimo se, iz prošlosti ove moje strašno sjajne [i užasne, da znaš]. Valjalo bi se okupati u devet voda, imati novo lice, imati nove riječi, u ime tvoje, za kojim tragam. Mirisom ćemo se prepoznati. Vid je siromašno varljiv za lice koje se oduvijek voli. Lunara devet, najčudesnijih, [od praiskonske mjesečine majke] rode sunce [od praiskonskog Zenita sina]. I sad znam ‒ Voda je Vatru porodila. Plakala bi umorna vasiona da te izgubim.
POBJEDA, KAKVA LI JE? Čuđenje bića mog nad oskudicom ljubavi. Da je makar pravo čuđenje! Da je makar prava oskudica! Da je makar prava ljubav! Laž zamara i užasno lukavo živi dok naivna istina strada. Laž, tako, godinama leškari, odomaćena u zapari navika. Istina odnosi pobjedu samo jedan dah prije smrti. Ipak, morala bi preispitati suštinu pobjede, svoje.
Ana Janković rođena je 7. 9. 1989. u Podgorici gdje je završila Fakultet političkih nauka, smjer Međunarodni odnosi. Diplomirala je i na Filološkom fakultetu u Nikšiću, na studijskom programu Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti. U okviru studija na oba fakulteta dobitnik je stipendije za talentovane studente Ministarstva prosvjete. Na Filološkom fakultetu u Nikšiću proglašena je za studenta generacije (decembar 2018) na studijskom programu Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti.
Poeziju piše od osnovne škole. Među ostvarenjima izdvajaju se nagrade na dječjim konkursima, izdavanje zbirke poezije „Zrak u magli” (2005). Objavljivala je poeziju u zborniku „Novosarajevskih književnih susreta”, na književnom portalu strane.ba, u zbirci „PAF poezija”u okviru konkursa za najbolje neobjavljene pjesme u Crnoj Gori.
Među osvojenim priznanjima izdvaja se prva nagrada na konkursu za pjesnike do 35 godina u okviru književnog festivala „Dani Radovana Zogovića” održanom u Kolašinu avgusta 2020.
Napisala je i dramu „Gospođa Josip” koja je bila u užem izboru na konkursu Beogradskog dramskog pozorišta 2013.
„Tiha svilenost” je njena druga knjiga poezije.
