BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
      • PRIČE S HOROR RADIONICE
      • SVETOSAVLJE
      • ODBEGLI POMOĆNIK DEDA MRAZA
      • NAJLEPŠA MISAO ZA RAZVEDRAVANJE
    • INTERVJU
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • AUTORI
  • DRUGI O NAMA
Menu

Budi sa moje lijeve strane (Ana Janković)

Posted on 22/09/202112/11/2021 by BEZ LIMITA

Pesme iz zbrike „Tiha svilenost”; Cetinje: Ouroboros, 2021;

USPAVANKA B[L]UDNIH
                                                                         Orijent ne umije da se veseli
                                                                           slatkoj anarhiji tijela
                                                                          – zato što je prevazišao tijelo.
                                                                          Aleksandrijski kvartet [Justina]

Lezimo gdje smo se zatekli večeras,
pod zvijezdama, na kamenu, na snijegu,
sva je vasiona svila i tišina.
 
Grlimo se satima
i liječimo od samoće.
 
Pusti ih nek jure
po pijacama
nek sabiraju oduzimaju
bore se s vjetrom
domišljaju ledom
nek izgledaju
nek ih vide
žene kose oprale
malim skupim sapunima
muškarci pustili brade
i izgledaju poslovno, ozbiljno, pouzdano
svi jedni na druge liče
pod crvenim kapama
i u metalnim oklopima
pusti neka se kotrljaju
pusti neka jure
pusti neka kupe
pusti neka plate
s kafe na kafu
od trgovca do kuvara
nek im njihova predvidljivost mala
sigurnost i motivaciju svira
korak čvrst da im da
a ti samo
lezi još malo.
 
Budi sa moje lijeve strane
Budi bezuslovan
Apsolutan
Neodlaziv
I obećavam
Čim zora zarudi
Upalićemo svjetla
I rastaćemo se.
 
U ime poretka, zdravlja i napretka!
 
Oprštajne orgulje odjekuju nad gorama
posljednji put
tihih kamenih ljubavnika.
Fotografija: Unsplash
LUNARA DEVET, NAJČUDESNIJIH
 
Iako te ne poznajem,
iako te ne vidjeh,
ovo je prvi put
da vjerujem snu
[pravo iz stomaka].
 
Bezimeni,
bez lica,
stapamo se u zrak.
Slutimo se,
iz prošlosti ove moje
strašno sjajne
[i užasne, da znaš].
Valjalo bi se
okupati u devet voda,
imati novo lice,
imati nove riječi,
u ime tvoje,
za kojim tragam.
Mirisom ćemo se prepoznati.
Vid je siromašno varljiv
za lice koje se oduvijek voli.
 
Lunara devet, najčudesnijih,
[od praiskonske mjesečine majke]
rode sunce
[od praiskonskog Zenita sina].
 
I sad znam ‒
Voda je Vatru
porodila.
 
Plakala bi
umorna vasiona
da te izgubim.
Fotografija: Unsplash
POBJEDA, KAKVA LI JE?

Čuđenje bića mog
nad oskudicom
ljubavi.
 
Da je makar pravo čuđenje!
Da je makar prava oskudica!
Da je makar prava ljubav!
 
Laž zamara
i užasno lukavo živi
dok naivna istina strada.
 
Laž, tako, godinama leškari,
odomaćena u zapari navika.
Istina odnosi pobjedu
samo jedan dah prije smrti.
 
Ipak,
morala bi preispitati
suštinu pobjede,
svoje.

Ana Janković rođena je 7. 9. 1989. u Podgorici gdje je završila Fakultet političkih nauka, smjer Međunarodni odnosi. Diplomirala je i na Filološkom fakultetu u Nikšiću, na studijskom programu Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti. U okviru studija na oba fakulteta dobitnik je stipendije za talentovane studente Ministarstva prosvjete. Na Filološkom fakultetu u Nikšiću proglašena je za studenta generacije (decembar 2018) na studijskom programu Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti.

Poeziju piše od osnovne škole. Među ostvarenjima izdvajaju se nagrade na dječjim konkursima, izdavanje zbirke poezije „Zrak u magli” (2005). Objavljivala je poeziju u zborniku „Novosarajevskih književnih susreta”, na književnom portalu strane.ba, u zbirci „PAF poezija”u okviru konkursa za najbolje neobjavljene pjesme u Crnoj Gori.

Među osvojenim priznanjima izdvaja se prva nagrada na konkursu za pjesnike do 35 godina u okviru književnog festivala „Dani Radovana Zogovića” održanom u Kolašinu avgusta 2020.

Napisala je i dramu „Gospođa Josip” koja je bila u užem izboru na konkursu Beogradskog dramskog pozorišta 2013.

„Tiha svilenost” je njena druga knjiga poezije.

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • Odbegli Deda Mrazov pomoćnik
  • OGLEDANJA
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
©2023 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com