BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
      • PRIČE S HOROR RADIONICE
    • INTERVJU
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • KRITIKA
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • AUTORI
  • DRUGI O NAMA
Menu

Hibakuša (Vladan Krečković)

Posted on 30/07/202131/07/2021 by BEZ LIMITA
Avgust je oboleo od fisije uranijuma,
u anamnezi je pisalo:
„previsoka temperatura,
otežano disanje i truljenje tkiva”.
 
Grad fotografisan
prejakim blicem.
Niko se nije smejao.
Udar je zgradama razbio zube,
beton ponovo pretvorio
u prašnjave staze
kojima su nekada odlazili ribari.
 
Povratni talas zbrisao je
kimono sa moje majke.
Zauvek joj tetovirao leđa
krvavim granama trešnje.
 
Nadomak okeana
molili smo za vodu,
bilo je moguće čuti
hlađenje kostiju,
šištanje čelika,
ključanje kože.
 
Prozori bez kapaka
uzalud su zurili u nebo,
nisu čuli jauk letećeg tramvaja,
sirene izletele iz vode,
zapetljane u telefonske dalekovode,
krljušt prekasnog upozorenja.
 
Iz nulte tačke Hirošime
niču krugovi,
moguće je stajati na izvoru reči:
’hibakuša’, onaj koji je preživeo „brisanje”.
 
Ja, Tecuo, hibakuša,
šezdeset godina sanjam
rendgenski snimak detinjstva,
kostur mališe u školskoj klupi.
 
 
Moja majka, Kacuko, hibakuša,
u kasno leto iz leđa joj
sa grana trešnje zru plikovi.
 
Otac, Haruaki, hibakuša,
zbog poziva mrtvih riba,
hladne utrobe podruma.
 
Moja žena, Eno, hibakuša,
još jedan slog u imenu
i sigurno bi izvršila sepuku.
 
A moj brat,
zauvek ostao samo Icuo,
na pirinčanom polju
izbledeo pod bleskom drugog sunca.
 
Sat vremena pre konferencije
„Enola Gay” titrala je sa zvučnika.
Kad je rerna iz pozadine
upozorila da je gotovo,
pekar je morao da požuri.
 
U tišini sam se suočio
sa čokoladnim mafinom,
minijaturom košmara
i bez reči pokazao na flašicu vode.

Vladan Krečković

Naslovna fotografija: Unsplash

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • OGLEDANJA
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
  • ОДБЕГЛИ ДЕДА МРАЗОВ ПОМОЋНИК
©2022 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com