BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
    • ČASOPIS
    • UDRUŽENJE
      • PROJEKTI
        • MATURA ZA SVE
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
      • NOVI GLASOVI: POEZIJA U NASTAJANJU
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
      • SVETOSAVLJE
      • ODBEGLI POMOĆNIK DEDA MRAZA
      • PRIČE S HOROR RADIONICE
      • KONKURS ZA HOROR PRIČU
      • NAJLEPŠA MISAO ZA RAZVEDRAVANJE
      • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
      • TVOJA SLIKA ZVUČI POZNATO
    • INTERVJU
      • INICIJATIVE KOJE MENJAJU DRUŠTVO
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • MEDIJI O NAMA
Menu

Čovek s ruskom dušom (Srđan Teofilović)

Posted on 02/03/202006/12/2020 by BEZ LIMITA

Sva moja poezija je urlik

ranjene zveri u tri ujutru

Dobra pesma
 
noć je vedra nad zemljom
u daljini ptice plaču
ili možda pevaju
 
žena kada se porađa
takođe plače
od bola
a posle je radosna
 
zašto bol i radost
moraju da budu povezani?
 
zašto su ljubav i smrt
povezani
a ne život?
 
da li je ljubav
jedini istinski oblik života?
 
i da li nedostatak
ljubavi
predstavlja izvestan oblik smrti?
 
živ si, dišeš, hodaš
a iznutra si mrtav
crn
truo
prazan
 
sećam se kada sam imao ljubav
sve je bilo kao na meskalinu
svetlucavo, sjajno, vibrantno
puno života i svetlosti
bilo je naravno i tamnih trenutaka
ali sada znam da je sve to
deo darme
i da je tako trebalo i da bude
kao jin i jang
kao loš bridž pre vrhunskog refrena
što pesmu možda ne čini vrhunskom
ali ipak dobrom
Photo by Joanna Nix-Walkup on Unsplash

Za proklete
 
stihovi bola
stihovi patnje
 
pišem za proklete
da nam olakšam
 
za neuklopive
 
ljudi
trebaju ti
ali kad se nađeš među njima
shvataš da ne pripadaš
 
u velikom supermarketu
rasprodaja bola
 
gledaš svu tu masu
muškarce, žene, majke s decom
parove
i postaje nejasno kako ili kada
si prestao da budeš
jedan od njih
 
je li tvoje prokletstvo
utisnuto na čelu
 
ima li tvoj očaj
posebno lice
 
preturaš po rafovima
osluškuješ
momak i devojka
srednjoškolci
prolaze i kikoću se
 
njihova je radost neizmerna
a svi problemi rešivi
smrt se grozi ljubavi
 
opsednuti smo brzinom
kako bismo joj utekli
osim u seksu
kada trenutak rastegneš do beskonačnog
 
tada su problemi nešto manji
smrt izgleda daleko
a svetlost ponire ka nečemu
veličanstvenom
 
Photo by Priscilla Du Preez on Unsplash
Ispod vodopada
 
 
čujem vodopad
 
zlatni zraci se prelamaju
 
šuštanje vode –
muzika vodenog boga
 
naga devojka duge kose
 
sunce joj miluje obraze
 
oči mahovine
oči neba
 
stidljivi osmeh
usne se šire
pozivaju da priđem
 
unutra
ledeno je
farmerice se natapaju
 
ona me gleda
čeka
 
osećam da sam joj drag
 
kao prvi put
kao poslednji put
kao sumrak
kao osvit
milujemo se
 
i čarolija šume raste
da nas zakloni
od ljubomornog boga neba
 
 
Photo by Jonatan Pie on Unsplash


U palati samoće
 
u svojoj palati samoće
svako malo
proživljavam poraze
 
i onda mi um luta
prostorima sreće
kada je sve bilo prosto
i imalo smisla
 
nesputan smeh
i radost
svirali smo glem metal
lutali ulicama
sa instrumentima u rukama
u koži, džinsu, i kaubojkama
 
plavo nebo samoće
zuri u mene
i tonovi su plavi
prepuni bluza
plameni osviti
kao njena kosa
 
sada
legije straha opsedaju
moju palatu
svakog jutra i večeri
 
i pošto je teško
um traži Drevni grad
kristalnu Citadelu
poljanu Gimli
spokojnu Arkadiju
bezbrižnu Ardensku šumu
moju ličnu Šambalu
 
neki prostor
ušuškan u meki frotir sećanja
gde
na osmatračnici
stoji devojka duge plave kose
i doziva prolećnog boga
runama zlatnog doba
 
i alkoholne suze
ne pomažu
otrov je previše snažan
 
vikendi sve lošiji
uzbuđenja je nestalo
 
ovaj pakao se čini
kao jedan od gorih
 
moji lični porazi
i sve te straćene godine
uništene samoćom
 
sve one male pobede
i periodi
kada nisam bio sam
 
nije najstrašnije umreti sam
nego
živeti sam
 
u stalnom iščekivanju nekog
ko se ne pojavljuje
da preokrene rezultat
i svojim kristalnim očima
pretvori
pelin smrti
u
vino života
Photo by Hermes Rivera on Unsplash
Puls ulice
 
devojke
 
nikad ih nisam razumeo
 
život, kao i mladost
protraćena u jurnjavi
 
jedino boks i seks
daju neki smisao
pisanje takođe
 
slobodan si samo
ako nemaš šta da izgubiš
i
ako te boli dupe za sve
 
zavidim klošarima
i partijskim poslušnicima
 
i jedni i drugi su u sistemu
ali nekako van njega
 
mada bih se radije
družio s klošarima –
oni znaju puls ulice
Photo by Boim on Unsplash
Prokletnik
 
ja sam proklet čovek
 
život mi stalno nameće
nemoguće izbore
 
izlomljen sam
od tereta loših životnih odluka
 
pomisao na sve to
izaziva mi nervozan rad creva
i neretko
proliv
 
raspadam se
 
lomim kao sijalica
od prevelikog napona
 
zaboravio sam
zagrljaj voljene žene
dodire
njenih usana
i radost
 
mučim se svakog dana
sa ustajanjem
sa poslom
sa mislima koje progone
u ambis
dok me život slama
kao čekić ljusku oraha
 
gde je moje pravo na život
 
i jesam li ga još sa 20 godina izgubio?
 
u kom delu tundre
si sakrila kosu boje meda
bleda vilo sa očima kiše
 
jesu li moj život
nenamerno dodeljen
prekrile magle severnih zima
ili gusti oblaci tvojih trepavica
 
ja sam proklet čovek
 
i svaki novi dan je agonija
koju iznova proživljavam
 
sve češće dozivam Boga
kao članovi Frenklinove ekspedicije na Arktiku
koji se uporno ne pojavljuje
i pušta me da lutam
od jedne nevolje do druge
 
pokušao sam da budem štošta
a nisam uspeo ni u čemu
 
i krive ceste stalno gazim
 
jer
ja sam proklet čovek
i moj put je tmina
 
Photo by Pratik Gupta on Unsplash
Čovek sa ruskom dušom
 
ja sam čovek
sa ruskom dušom
 
koji živi u Srbiji
 
zato se i ne uklapam
 
ovde emocija više nema
 
a malo je i Slovena ostalo
 
ova zemlja je postala zverinjak
previše tesan
za toliko mnogo besa, očaja i strepnje
 
za 34 godine
nisam još sreo plavokosu devojku
koja bi mi bila verna do kraja
 
toga u Rusiji ima
ali ja ne mogu da putujem
 
a voleo bih
da odem
i osetim Rusiju
onako kako samo Sloven može
 
tu veliku
nepojmljivu zemlju
ali duši jasnu
 
od polarnog kruga
do južnih mora
i pšeničnih polja između
 
možda bih mogao da ispevam njena prostranstva
možda bih mogao da sretnem nju
možda bih mogao
da se izgubim u prostranim ulicama Moskve
kao još jedan bezimeni
prokunut da luta
 
Photo by Sergio Lobo on Unsplash
Plavuša u belom
 
bila je nežna kao suza iz nordijskog oka
 
u njenim krupnim plavim očima
ogledao se horizont meke beskonačnosti
i topline
 
kao zalazak Sunca na Adi Bojani
 
zlatni pramenovi njene duge kose
prelivali su se po obodu njenih golih ramena
 
kao kost
kao alabaster
kao sintvejv
kao beznadežna noć koju trošiš
svakog vikenda
 
šta je to
potrebno da te dobijem
 
samo još jedan lik sa diplomom
koji ne može da nađe posao
 
ljubav
trula kao i proteklih 10 godina
 
oluja koja besni umom
bljeskovi
pljuskovi
uzburkano sivo more
i
nemoguća želja da se bude s njom
 
kako je to imati takvu ženu pored sebe?
 
sećam se
imao sam je nekad
tada je sve izgledalo moguće
 
kao rokenrol krštenje u uzburkanoj lavini mladosti
kao pijanstvo sa ljudima koji ti znače
kao dobra duvka na polovini večeri dok bend odlično svira Dorse
 
mora da je tražila nekog
opasnog kao Bojan
uspešnog kao Hari
a ja nisam bio nijedno
 
posmatrao sam je iz prikrajka
 
oči su joj svetlucale
kao dva bleda neonska plava kruga
u panorami noći
 
divno dete ljubavi
koji su to prostori sreće
po kojima gaziš pesak
odevena u belu haljinu
noseći osmeh života sjajan kao Gimli
 
u sebi imaš 40 000 godina preživljavanja
i znanje šuma
 
duša koja iska za tvojom blizinom
iskrenošću
blagodatnim dodirima
pod pokrivačem letnjih zvezda
 
kao neko ko te bojažljivo želi
kao neko
ko zuri u tvoju fotografiju svakodnevno
kao neko
ko izgara za pravim rečima da uspostavi kontakt
a nalazi samo
ćutanje tvojih usana
na ekranu laptop monitora
 
jedna žudnja koja reže
očima poput vuka sa pegicama oko nosa gledaš me
vidim nas sjedinjene u vrtoglavoj mašineriji orgazma
a shvatam koliko je teško biti tvoj i
noću šaputati vrelinu ljubavi na jeziku meskalero
a daljine duša nas okrutno dele i horizonti plivajućeg jutra
 
plutaju neuznemireni
 
Photo by Victoria Priessnitz on Unsplash

Biografija autora:

Srđan Teofilović rođen je 1985. godine. Po zanimanju je nastavnik engleskog jezika i književnosti. Član je književnog kluba SKC Kragujevac Poezina, kao i splitske Udruge za promicanje eksperimentalne umetnosti DADAnti. Jedan je od pokretača nadmodernističkog pokreta SPAK! Objavio je zbirku priča Zabeleške mladog pokvarenjaka (Liber 2010, Beograd). U zborniku radova Najkraće priče 2010 (Alma 2011, Beograd) zastupljen je sa jednom pričom. Ciklus pesama Bojkot!! (Poezin 2012, Beograd) objavio je u okviru omnibusa savremene bit/treš poezije Glavom o Beton. Napisao je roman Putevima rokenrola (Media Art Content doo 2014, Novi Sad) koji je objavljen u elektronskom obliku na Barnes & Noble i Amazonu. Napisao je pogovor za knjigu Jasmine Šušić Osjećam se kao space shuttle (Slušaj najglasnije, Bratstvo duša 2012, Zagreb). Živi i stvara u Jagodini.

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • Odbegli Deda Mrazov pomoćnik
  • OGLEDANJA
  • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • Radionice Zvonka Karanovića
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
©2025 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com