– Mi smo međunarodni tim naučnika na čelu sa doktorkom Beti. Ovo je klinika u Masačusetsu. Dve hiljade trideset prva godina je i klica hibridnog kukuruza iz Vašingtona napravila je pandemiju svetskih razmera.
U viziti, Lung Džo, pacijent, govori doktorki Elvis Čoper istinitu ispovest:
– Samo sam pojeo kuvani kukuruz od prodavca na aveniji. Iako je bio sterilan, preko noći sam dobio groznicu kojoj je prethodila opšta slabost. Telesna temperatura se nije spuštala – porasla je na četrdeset celzijusovih stepeni.
– Znamo to, primili smo Vas na kliniku u jako lošem opštem stanju – reče doktorka Beti. – No ni Vi, Lung Džo, kao ni prodavac kukuruza sa pijace, ne znate kako je klica zaraženog kukuruza dospela u Vaš organizam.
– Miševi!
– Da, da, miševi su pozobali zrnevlje i zarazili hibridni kukuruz.
Dok je ležao na postelji bolesničkog kreveta, Lung Džo se smeškao, jer je preživeo smrtonosan virus klica.
Njujorčanin Enriko Morikone, italijanskog porekla, ne kompozitor, već profesor muzike, takođe je bio zaražen klicom hibridnog kukuruza. Pevao je „Bela ćao, bela ćao”, ali je više buncao. Tresao se ko prut. Njega su tek primili na kliniku.
– A kako ste Vi, gospodine Senf? Tomas Senf?! – upita lepuškasta doktorka Beti svog pacijenta zaraženog novim smrtonosnim virusom klica.
– It is ok.
Sa radija se čula pesma iz osamdesetih godina dvadesetog veka: „Novi fosili”. Načelnik klinike je Srbin, Miodrag Stoimenović. Njegovo iskustvo u borbi sa virusom korona iz 2020. godine bilo je dragoceno. On je Nišlija i na čelu je lekarskog tima klinike u Masačusetsu. Otkrili su uzrok. Još je pod velom državne tajne. Zrna su za potrebe Pentagona i američke špijunske službe CIA, kao i za potrebe biološkog rata sa Rusijom bila takođe proizvedena u laboratoriji pod nadzorom zločestih naučnika, ali greškom je došlo do njihove distribucije do poljoprivrednih apoteka.
– Kada dođe do njihove termičke obrade, njihov klip unosi u organizam smrtonosan virus. Samo su neki pacovi, to jest miševi, preživeli eksperiment. Moje ime je Dragan Veternica i moj komšija rekao mi je sve ovo u četiri oka, iza zatvorenih vrata.
– Jeste li otkrili lek? – upitao sam Miodraga Stoimenovića.
– Da! Naravno! Izotop himalajske soli neutrališe štetne materije kao i klice hibridnog kukuruza. Virus klica je zaustavljen. Mogu da predahnem! – rekao je doktor Miodrag. – Jesi li za pečen kukuruz, zasoljen? – upitao me.
– Pa, ne bih!
– Ha-ha, znam šta je strah.
Rukovasmo se, i dok se spuštah liftom sa devetog sprata klinike u Masačusetsu, ugledah predivan suton na nebu.
Taksista, naš čovek, odvrnu trubače sa CD-a.
– Ovi njihovi! Orkestar iz Masačusetsa! Slušaj… Slušaj, sviraju naše „Tamo daleko”!
I polako me, bez žurbe, odveze do aerodroma, na let za Vašington.
Narator u priči: Dragan Veternica.
Biografija autora:
Dušan Dojčinović poreklom je iz Leskovca. Objavljivao je kratke priče na mnogim portalima: Avlija, Rožaje, Suština poetike, Alma, Beograd, Bašta Balkana (Džordž Orvel je poranio u lucidnom snu), Šipak (Gospodin Nušić u Leskovcu); u časopisu Enneduana, potom u Medija Centru Glasnik 016 (Bicikl i Vlasotince kakvo ga pamtim), i tako dalje. Fenomen Dušanovog talenta zabeležio je okom kamere, 28. decembra 2018. godine, Zoran Radenković iz Niša, poznati dopisnik za Nacionalni dnevnik. Ono što književnik stvori za života, Dušan je stvorio za nepune dve godine: romane, novele, dramske tekstove (jednočinke) – ne tako mali opus, kako je naglasio poznati profesor i književnik dr Dušan Janjić.