BEZ LIMITA

ISSN (ONLINE): 2683-457X

Menu
  • O NAMA
    • ČASOPIS
    • UDRUŽENJE
      • PROJEKTI
        • MATURA ZA SVE
  • BEZ LIMITA
    • POEZIJA
      • GLASOVI SAVREMENE POEZIJE
    • PROZA
      • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
      • СЕРИЈАЛ: МАРТИРИЈ
      • BAJKE
      • HOROR I FANTASTIKA
      • SVETOSAVLJE
      • ODBEGLI POMOĆNIK DEDA MRAZA
      • PRIČE S HOROR RADIONICE
      • KONKURS ZA HOROR PRIČU
      • NAJLEPŠA MISAO ZA RAZVEDRAVANJE
      • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
      • TVOJA SLIKA ZVUČI POZNATO
    • INTERVJU
      • INICIJATIVE KOJE MENJAJU DRUŠTVO
    • POZVANI SMO – BILI SMO
    • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
    • ESEJ
    • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
    • OGLED(ANJA)
    • GALERIJA
    • AFORIZMI
    • JEZIČKI VAVILON
    • DRAMA
    • TVOJ GRAD
    • IZ STARE ŠTAMPE
    • FOTOPIS
    • ETNO
    • MUZIKA
    • FILM I POZORIŠTE
    • STRIP
    • GRAFITI
  • ARHIVA BROJEVA
  • IMPRESUM
  • MEDIJI O NAMA
Menu

ALUMINIMANI

Posted on 14/08/201914/08/2019 by BEZ LIMITA

Ivan Marković, rođen 1981. u Jagodini. Diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti  u Beogradu, odsek Vajarstvo, u klasi prof. Mrđana Bajića. Bavio se restauracijom kulturnih spomenika. Učestvovao na više grupnih izložbi, likovnih kolonija i nekoliko umetničkih radionica za decu.

Nagrade:

– 2010. nagrada Sreten Stojanović, za postignut uspeh i rezultate u skulpturi, FLU Beograd, Srbija.

Samostalne izložbe:

– 2011. Mali svetovi, izložba ambijentalne skulpture, galerija Alt, Beograd, Srbija.

LJUDSKO TELO U FUNKCIJI SVAKODNEVNIH POTREBA, OBAVEZA IARTEFAKTA

Čovek i njegove granice su primarna oblast mog interesovanja. Otuda je najčešći motiv mojih radova ljudska figura – telo doživljeno kao prva granica u kontaktu sa svetom. Njegov skelet i muskulatura pružaju mogućnosti pokreta koji menja i oblikuje svet, ujedno mu namećući ograničenja. Na najranijim časovima anatomije počeo sam da razmišljam o iskustvu bivanja čovekom, o čoveku kao merilu svih stvari. Posmatrajući svoje školske radove i radove svojih kolega, zapitao sam se zašto su radovi koji obrađuju motiv ljudske figure mnogo upečatljiviji od mrtvih priroda, pejzaža ili praznih enterijera. Intuitivno sam osećao da to ima veze sa pokretom, koji je sam najočiglednija manifestacija i preduslov života.

Došao sam do zaključka da je moj doživljaj sveta neizbežno uslovljen mojom ljudskom prirodom i telesnim sastavom, morfologijom isto koliko i fiziologijom. Ljudsko telo je složeno i njegova reprezentacija kroz istoriju, od praistorije do danas, znatno se menjala. Motivisan sam ljudskom figurom bilo da je u pitanju njena ogoljena (akt) bilo kostimirana forma (građansko odelo za svečane prilike, ili svakodnevna garderoba pri rutinskim ili grubim poslovima).

Ljudi oba roda iz ruralnih ili urbanih sredina privlače moju kreativnu pažnju i usmeravaju je ka crtačkom mišljenju i crtačkoj realizaciji. Trg pun ljudi koji stoje i razgovaraju u manjim i većim grupama, poslovni ljudi u mantilima sa aktovkama značajno hodaju i uvek žure nekuda; ležerni hod ljudi koji šetaju svoje kućne ljubimce, mlade žene na štiklama u laganom hodu telefoniraju bezbrižno. Princip kojim se vodim je taj da nijedna situacija i nijedan motiv iz života takozvanih običnih ljudi ne mogu biti toliko beznačajni i trivijalni da ne zaslužuju pažnju, promišljanje i obradu. To bi bio isti onaj princip koji je Marsel Marso doveo do savršenstva u Pariskom pozorištu pantomime.

Sve ove motive realizujem u raznim materijalima, a najčešće koristim aluminijumske folije, savijam ih, utiskujem, presujem i lepim. Prisustvo folije kao materijala unosi svetlost u radove, lagano je reflektujući.

Autorka teksta: Irena Šimić                                      

1 thought on “ALUMINIMANI”

  1. Vera каже:
    23/03/2024 у 05:09

    Vrlo zanimljiv umetnik, od njegovih aluminijumskih figura do bisti i skulptura…Kako doci do njega?

    Одговори

Оставите одговор Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Архиве

  • јул 2025
  • јун 2025
  • мај 2025
  • април 2025
  • март 2025
  • фебруар 2025
  • јануар 2025
  • децембар 2024
  • новембар 2024
  • октобар 2024
  • септембар 2024
  • август 2024
  • јул 2024
  • јун 2024
  • мај 2024
  • април 2024
  • март 2024
  • фебруар 2024
  • јануар 2024
  • децембар 2023
  • новембар 2023
  • октобар 2023
  • септембар 2023
  • август 2023
  • јул 2023
  • јун 2023
  • мај 2023
  • април 2023
  • март 2023
  • фебруар 2023
  • јануар 2023
  • децембар 2022
  • новембар 2022
  • октобар 2022
  • септембар 2022
  • август 2022
  • јул 2022
  • јун 2022
  • мај 2022
  • април 2022
  • март 2022
  • фебруар 2022
  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • новембар 2021
  • октобар 2021
  • септембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • јун 2021
  • мај 2021
  • април 2021
  • март 2021
  • фебруар 2021
  • јануар 2021
  • децембар 2020
  • новембар 2020
  • октобар 2020
  • септембар 2020
  • август 2020
  • јул 2020
  • јун 2020
  • мај 2020
  • април 2020
  • март 2020
  • фебруар 2020
  • јануар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • септембар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • мај 2019
  • април 2019
  • март 2019
  • фебруар 2019

Категорије

  • AFORIZMI
  • ARHIVA BROJEVA
  • AUTORI
  • DRAMA
  • ESEJ
  • FILM I POZORIŠTE
  • FOTOPIS
  • GALERIJA
  • HOROR I FANTASTIKA
  • INTERVJU
  • IZ STAROG ČASOPISA
  • JEZIČKI VAVILON
  • JUNAKINJE KOJE RUŠE LIMITE
  • KRITIKA
  • MI O DRUGIMA, DRUGI O NAMA
  • MUZIKA
  • NOVO NA POLJU KNJIŽEVNOSTI
  • Odbegli Deda Mrazov pomoćnik
  • OGLEDANJA
  • ONE SU (S)KROJILE ISTORIJU
  • POEZIJA
  • POZVANI SMO – BILI SMO
  • PROZA
  • Radionice Zvonka Karanovića
  • SERIJAL: DOKTOR I NJEGOVE SMRTI N. Đ.
  • STRIP
  • TVOJ GRAD
©2025 BEZ LIMITA | WordPress Theme by Superbthemes.com