Nemam moć
I Have No Power
Nemam moć da te promenim Niti objasnim tvoje postupke. Ne veruj nikada da muškarac može promeniti ženu. Pretvaraju se oni koji misle da su oni stvorili ženu Od jednog od njihovih rebara. Žena nije stvorena od rebra jednog muškarca, Nikada nije ni bila. On je taj koji je stvoren iz njene utrobe, Kao riba koja se rađa iz vodenih dubina, Kao potok koji se grana iz reke. On je taj koji kruži oko sunca njenih očiju I zamišlja kako stoji čvrsto u mestu. Ja nemam moć da te zauzdam, Da te pripitomim Ili da ublažim tvoje prve instinkte. Taj zadatak je nemoguć. Testirao sam britkost svog uma na tebi, Svoju glupost takođe. Ništa nije upalilo sa tobom, Ni vođstvo ni iskušenje. Ostani divlja takva kakva jesi. Ja nemam moć da razbijem tvoje navike, Ti si već trideset godina takva, Tri stotine godina si bila takva, Oluja zarobljena u boci, Telo iz prirode koje oseća miris muškarca, Napada jer mu je to prirodno I trijumfuje jer mu je to prirodno.
I have no power to change you or explain your ways Never believe a man can change a woman Those men are pretenders who think that they created woman from one of their ribs Woman does not emerge from a man's rib's, not ever, it's he who emerges from her womb like a fish rising from depths of water and like streams that branch away from a river It's he who circles the sun of her eyes and imagines he is fixed in place I have no power to tame you or domesticate you or mitigate your first instincts This task is impossible I've tested my intelligence on you also my dumbness Nothing worked with you, neither guidance nor temptation Stay primitive as you are I have no power to break your habits for thirty years you have been like this for three hundred years a storm trapping in a bottle a body by nature sensing the scent of a man assaults it by nature triumphs over it by nature
Ne veruj kada muškarac o sebi kaže Da je on taj koji piše pesme I onaj koji pravi decu. Žena je ta koja piše pesme, Muškarac ih potpisuje Kao što je žena ta, Koja nosi decu A muškarac u porodilištu potpisuje da je otac. Nemam moć da promenim tvoju budućnost. Moje knjige ti nisu od koristi. Moja ubeđenja te ne mogu ubediti, Niti moji očinski saveti ti doneti neko dobro. Ti si kraljica anarhije, ludila, nepripadanja bilo kome. Ostani takva. Ti si drvo ženstvenosti, Koje raste u mraku, Ne treba ni sunce ni vodu. Ti si morska princeza, koja je volela sve muškarce I nije volela nijednog Koja je spavala sa svima… I nije spavala ni sa kim. Ti si beduinska žena, Koja je putovala sa svim plemenima I vratila se kao devica. Ostani takva. Prevela Ana Ubavić Recenzirala Aleksandra Božović
Never believe what a man says about himself that he is the one who makes the poems and makes the children It is the woman who writes the poems and the man who signs his name to them It is the woman who bears the children and the man who signs at the maternity hospital that he is the father I have no power to change your nature my books are of no use to you and my convictions do not convince you nor does my fatherly council do you any good you are the queen of anarchy, of madness, of belonging to no one Stay that way You are the tree of femininity that grows in the dark needs no sun or water you the sea princess who has loved all men and loved no one slept with all men… and slept with no one you are the Bedouin woman who went with all the tribes and returned a virgin Stay that way. Nizar Kabani (Nizar Qabanni)
